Čitanja

1Ne posjeduj ući no oris bud ućih dobara a ne sam izraz stvarnosti, zakon je zauvijek nesposoban, usprkos žrtvama, uvijek istim, u beskraj nuđenim svake godine, voditi k ispunjenju one koji dolaze uzeti sudioništvo. 2Inače, ne bi li se prestalo darovati uz jednostavni razlog da, očišćeni jedanput, oni koji tako vrše svoje bogosluženje ne bi više imali svijesti o nikakvom grijehu? 3Ali, naime, putem tih žrtava, polaže se grijehove u sjećanje svake godine. 4Jer, nemoguće je da krv bikova i jaraca oduzima grijehove. 5Također, ulazeći u svijet, Krist kaže: Žrtvu i milodar, ti nisi htio, Ali ti si mi oblikovao jedno tijelo. 6Holokausti i žrtve za grijehe nisu ti godili.

1Aleluja. Sretan čovjek koji se GOSPODA boji i koji voli zapovjedi njegove: 2Njegovo je rodoslovlje moćno na zemlji, sorta pravednih ljudi bit će blagoslovljenja. 3Ima kod njega dobara i bogatstava, a njegova pravednost traje uvijek. 4U tami se diže jedna svjetlost za pra`ve ljude. On je pravedan, dobrohotan i milosrdan. 5Čovjek čini dobro da suosjeća i pozajmljuje: on će voditi svoje poslove prema pravu: 6za uvijek on će biti neoboriv, čuvat će se uvijek sjećanje na pravednog. 7On se neće plašiti graje opakih; srca smirenog, on računa na GOSPODA; 8čvrstog srca, on se neće bojati ničeg, i on može mjerkati svoje neprijatelje. 9On je dao obilno siromašnima: njegova pravda traje uvijek njegovo čelo se uzdiže s ponosom.