Čitanja

1Tako dakle, mi također, koji imamo oko sebe jedan takav oblak svjedoka, odbacimo svaki teret i grijeh koji nas zna tako dobro okruživati, i izložimo se s izdržljivošću kušnji koja nam je predstavljena, 2pogledima uprtim u onoga koji je začetnik vjere i koji ju vodi njenom ispunjenju, Isus, njega koji, niječući radosti koja mu pripadaše, izdrža križ u prijeziranju srama i sjede desno prijestolu Božjem. 3Da, mislite na onoga koji je izdržao sa strane grješnika jedno takvo suprotstavljanje njemu, da vas ne bi prepustio da podlegnete pod obeshrabrenjem. 4Vi se niste još odupirali sve do krvi u svojem boju protiv grijeha 5i zaboravili ste pobuđivanje koje se upućuje vama kao i sinovima: Sine moj, ne preziri kaznu Gospodinovu, Ne gubi kuraži se kad te kori. 6Jer, Gospodin ispravlja onoga koga voli, on kažnjava svakog sina koga prima.

1GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, 2ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; 3ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. 4Riječ još ne bude na mojem jezika, a već , GOSPODE, ti ju poznaješ. 5Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. 6Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! 7Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog licađ 8Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! 9Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, 10i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. 13Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. 14Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem.