Čitanja

1Kad oni završiše jesti i piti, htjedoše leći. Odvedoše mladog čovjeka i uvedoše ga u njegovu sobu. 2Tobias se sjeti Rafaelovih riječi : on izvadi iz svoje vreće jetru i srce riblje i stavi ih nažeravicu za spaljivanje mirisa. 3Vonj ribe zaustavi demona koji pobježe zrakom u krajeve Egipta. Rafael se tu nađe uhvati ga i smjesta okova. Potom pustiše Tobiasa i zatvoriše vrata sobe. 4On se diže s kreveta i reče Sari: ” Ustani, sestro moja, pomolimo se i molimo našeg Gospoda da nam udijeli svoje milosrđe i svoj spas.“ 5I on poče govoriti: ” Blagoslovljen budi ti, Bože naših otaca! Blagoslovljeno budi tvoje Ime u svim naraštajima koji dolaze! Nek' te blagoslove nebesa i sve stvoreno u svim stoljećima! 6Ti si taj koji je stvorio Adama, ti si taj koji je načinio za njega jednu pomoć i jednu potporu, njegovu ženu Evu, i od oboje njih rođena je rasa ljudska. Ti si taj koji je rekao: Nije dobro da čovjek bude sam, načinimo mu jednu pomoćnicu sličnu njemu 7Sada dakle, to nije jedna nezakonita želja koja me čini oženjenim mojom sestrom, ovdje, već briga o istini . Zapovjedi da nam bude učinjeno milosrđe, njoj i meni, i da mi zajedno dospijemo do starosti.“ 8Potom oni rekoše u glas: Amen, amen!“, 9i oni legoše da provedu noć. 10A Raguel se diže i sakupi svoje sluge. Oni odoše izdupsti jedan grob. Raguel si naime bijaše rekao: ”čini se da on umire; ne bismo li mi bili predmet poruge i uvrijeda?“ 11Kad završiše dupsti grob, Raguel se vrati u kuću i pozva svojuženu. 12On joj reče: ” Pošalji jednu od svojih sluškinja u sobu vidjeti da li ježiv: na taj način, ako je mrtav, mi bismo ga mogli ukopati a da nitko ništa ne dozna. “ 13Oni upozoriše sluškinju, zapališe svjetiljku i otvoriše vrata; ona uđe i nađe ih kako spavaju zajedno jednim dubokim snom. 14Ona iziđe obavijestiti ih: ” On ježiv, sve je dobro.“ Tada oni blagosloviše 15Boga nebeskog govoreći: ” Blagoslovljen budi ti, o Bože, svakim čistim blagoslovom! Nek' te se blagosilja u svim stoljećima! 16Blagoslovljen budišto si me ispunio radošću! Jer nije bilo onako kako sam ja zamišljao, već s nama postupio prema tvojoj velikoj milosrdnosti. 17Blagoslovljen budišto si se smilo vao ovoj dvoje djece jedinaca! Pokaži im, Gospodaru, svoje milosrđe i svoj spas i učini da njihovživot protekne u radosti i milosti.“ 18I on zapovjedi svojim slugama da zatrpaju grob prije svitanja dana. 19Raguel reče svojojženi da načini dosta kruha, potom, otišavši k stadu, on dovede dva goveda i četiri ovna i dade ih pripraviti. I započeše s pripremama. 20On pozva Tobiasa i izjavu mu: ” Tijekom četrnaest dana, ti nećeš micati odavde, već ćeš ostatiovdje jesti i piti kod mene i vratit ćeš radost u srce mojoj kćeri, koje je još uvijek potreseno njenim nesrećama. 21Uzmi od sada polovicu svih mojih dobara, i ti ćeš se vratiti k svome ocu. Druga polovica bit će vaša kad mi budemo umrli, mojažena i ja. Smjelosti, dijete moje, ja sam tvoj otac a Edna je tvoja majka. Mi smo uz tebe i tvoje sestre, počev od sada i zauvijek, smjelo, dijete moje.“

1GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, 2ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; 3ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. 4Riječ još ne bude na mojem jezika, a već , GOSPODE, ti ju poznaješ. 5Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. 6Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! 7Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog licađ 8Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! 9Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, 10i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. 13Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. 14Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem.