Čitanja

1Budući da mi držimo ta obećanja, ljubljeni moji, očistimo se mi sami od svake zaprljanosti tijela i duha; dovršimo čistiti nas same u strahu od Boga. 2Načinite nam jedno mjesto u svojim srcima; mi nismo nikom učinili nažao; mi nismo uništili nikog; mi nismo izrabili. 3Ne govorim ja ovo da bih vas osudio, jer, to sam već rekao: vi ste u našim srcima i u životu i u smrti; 4Veliko je povjerenje moje u vas, ja sam sav ispunjen utjehom, ja sam prepun radosti u svim našim nevoljama. 5Naime, po našem dolasku u Makedoniju mi nismo upoznali odmora, već svakovrsne nevolje. Bojevi spolja, strahovi iznutra. 6Ali, Bog koji tješi ponizne, utješio nas je dolaskom Titovim, 7ne samo njegovim dolaskom, već okrjepom koju je primio od vas: on nam je priopćio o vašoj živoj želji, o vašim suzama, o vašoj gorljivosti za mene, tako da sam ja još življe bio obradovan. 8Da, ako sam vas ja ožalostio mojim pismom, ja to ne žalim…I ako ja to žalim to pismo, ja to ustanovljavam, vas je ožalostilo, bilo je samo jedan čas, 9ja se sada radujem, ne zbog vaše žalosti, već zbog pokajanja koje je ono izazvalo. Jer, vaša žalost je bila prema Bogu; također s naše strane, vi niste pretrpjeli nikakvu štetu. 10Jer, žalost prema Bogu proizvodi pokajanje koje vodi k spasenju i ne ostavlja mjesta žaljenju… Žalost prema ovom svijetu proizvodi smrt. 11Gledajte radije ono što proizvodi kod vas žalost prema Bogu, ali da! koje li revnosti! kojih isprika! koje ljutnje! kojeg straha! koje žudnje! koje gorljivosti! koje kazne! Na svaki način vi ste i sami dokazali da bijaste čisti u toj stvari. 12Ukratko, ako sam vam ja pisao, to nije bilo ni zbog napadača, ni zbog napadnutog, već za pokazati pred vama, u nazočnosti Boga, gorljivost koju imate za nas. 13Eto što je nas utješilo. Osim te osobne utjehe, mi smo se već radovali još više radosti Titovoj čiji duh primio od svih vas jedno puno smirenje. 14Jer, ako sam ja, pred njim, pokazao kakav ponos na vas, ja nisam trebao crvenjeti, već, kao što smo vam mi uvijek govorili istinu, tako ponos koji smo pokazali na vas pred Titom bio je opravdan. 15Njegova nježnost za vas je još veća, kad se sjeti vaše pokornosti, u svih, s kojim strahom i kojim drhtanjem vi ste ga primili. 16Ja se radujem moć u svemu računati na vas.

4Upoznaj me sa svojim putovima, GOSPODE; pouči svojim cestama. 5Daj mi putovati prema tvojoj istini i pouči me, jer ti si Bog koji me spašava. Ja te čekam sve ove duge dane. 6GOSPODE, misli na nježnost i pouzdanost koju si mi oduvijek pokazivao! 7Ne misli na moje grijehe iz mladosti ni na moje grješke; misli na mene u pouzdanosti svojoj, zbog dobrote svoje, GOSPODE. 8GOSPOD je tako dobar i tako pravedan da pokazuje putove grješnicima. 9On daje poniznima ići prema pravdi i poučava ponizne putu svome.