Čitanja

1GOSPOD reče Abramu: » Idi iz svoje zemlje i kuće svojeg oca prema zemlji koju ću ti pokazati. 2Stvorit ću od tebe veliki narod i blagosloviti te. Velikim ću tvoje ime načiniti. Budi blagoslovljen. 3Blagoslovit ću one koji će tebe blagosloviti, tko ti se naruga ja ću ga prokleti; u tebi bit će blagoslovljene sve obitelji na zemlji. « 4Abram pođe kako mu GOSPOD bijaše rekao, i Lot krenu s njim. Abram imaše 75 godina kad napusti Haran. 5On uze svoju ženu Sarai, svog nećaka Lota, sva dobra koja su bili stekli i bića koja izdržavahu u Haranu. Oni pođoše u zemlju Kanaanaca. Oni stigoše u Kanaansku zemlju. 6Abram pređe zemlju sve do mjesta zvanog Sišem, sve do hrasta Morea. Kanaanci bijahu tada u zemlji, 7GOSPOD se pokaza Abramu i reče: » Tvojem ću potomstvu dati ovu zemlju«, ondje, ovaj podiže jedan žrtvenik za GOSPODA koji mu se bijaše pokazao. 8Odande on stiže u planine istočno od Betela. Podiže šator između Betela na zapadu i Aia na istoku, i ovdje on diže žrtvenik za GOSPODA i načini jedno zazivanje u Njegovo ime. 9Potom, od odmorišta do odmorišta, Abram se premjesti prema Negevu. 10Bijaše glad u zemlji i Abram siđe u Egipat da ondje boravi, jer zemlju je pustošila glad. 11No u času kad je stigao u Egipat, on reče svojoj ženi Sarai : » Vidiš, ja znam da si ti jedna lijepa žena za vidjeti. 12Dakle, kad te Egipćani vide reći će : To je njegova žena, ubit će me, a tebe će ostaviti na životu. 13Reci, molim te, da si moja sestra da postupe dobro prema meni radi tebe i da ostanem u životu zahvaljujući tebi. » 14U stvari, kad Abram dosegnu Egipat, Egipćani vidješe da Sarai bijaše jako lijepa žena. 15Faraonovi časnici ju vidješe, izrekoše svoje pohvale Faraonu, i ta žena bi uzeta za njegovu kuću. 16Radi nje, postupiše dobro prema Abramu koji primi krupnu i sitnu stoku, magarce, robove i sluge, magarice i deve. 17Ali GOSPOD dosudi velike jade Faraonu i njegovoj kući radi Saraie, žene Abramove: 18Faraon pozva Abrama da bi mu rekao: » Što mi ti ono učini! Zašto mi nisi rekao da to bijaše tvoja žena? 19Zašto si mi rekao: To je moja sestra: I ja sam si je namijenio za ženu. Sada, evo ti tvoja žena, preuzmi ju i odlazi!« 20Faraon naredi svojim ljudima da ga otpuste, njega, njegovu ženu, i sve što je posjedovao,

2Bože, ti si moj Bog! Od jutra ja te žudim; moja duša žeđa za tobom; moje tijelo vene kraj tebe, u jednoj sasušenoj zemlji, iscrpljenoj, bez vode. 3Da, ja sam te promatrao u svetištu gledajući tvoju snagu i tvoju slavu; 4tvoja vjernost valjajući više no život, moje su te usne slavile. 5Da, ja ću tebe blagosiljati cijelim trajanjem mog života, i tvojem imenu, ja ću podizati ruke. 6Kao mašću i uljem, ja ću se nasititi, i radošću na usnama, moja usta pjevat će hvalospjeve. 8Jer ti si bio moja pomoć, u sjeni tvojih krila ja sam kliktao od radosti. 9Ja sam se privrgao k tebi svom svojom dušom, i tvoja me desnica pridržava.