Čitanja

1Abraham bijaše star, u dubokoj starosti, i GOSPOD ga bijaše blagoslovio u svemu. 2Abraham reče najstarijem sluzi u svojoj kući, koji ravnaše svim njegovim dobrima: » Položi ruku na moje bedro 3i prisegni mi GOSPODOM, Bogom neba i Bogom zemlje, da ne ćeš oženiti mojeg sina jednom od kćeri Kanaanaca među kojima ja obitavam. 4Već ćeš otići u moju zemlju i u moju obitelj i uzeti jednu djevojku za mog sina Izaka.« 5Sluga mu odgovori: » Možda ta žena ne privoli pratiti me u ovu zemlju; trebam li ja odvesti tvojeg sina onamo otkud si ti potekao? « 6Abraham mu reče: Pazi da ne odvedeš mog sina onamo. 7GOSPOD, Bog nebeski, me uzeo iz kuće mojeg oca i zemlje moje obitelji, on mi je rekao i dao ovu prisegu: Ja ću tebi dati tu zemlju tvojem potomstvu; i on je taj koji će poslati svojeg anđela ispred tebe; onamo, uzet ćeš jednu ženu za mojeg sina. 8Ne pristane li ta žena slijediti te, ti si oslobođen onog što si mi prisegao, ali ne vodi mojeg sina onamo. « 9Sluga stavi svoju ruku na bedro svojeg gospodara Abrahama i prisegnu mu u toj stvari. 10Sluga uze deve gospodareve i pođe. Imajući u rukama najbolje što je njegov gospodar posjedovao, on se diže za ići u Aram-od-dviju-rijeka u grad Nahorov. 11On pokleknu deve izvan grada u blizini bunara, u večernji sat, u sat kad žene izlaze crpiti otud vodu. 12On reče: » GOSPODE, Bože mojeg gospodara Abrahama, dozvoli da ja danas načinim sretan susret i pokaži svoje prijateljstvo prema mojem gospodaru Abrahamu. 13Evo me kako stojim pokraj izvora i kćeri ljudi iz grada izlaze za crpiti vodu. 14Eh dobro! Mlada djevojka kojoj ću ja reći: Nagni tvoj krčag da se napijem i koja će odgovoriti: Pij, a ja ću također napojiti i tvoje deve, to je ona dosuđena tvojem sluzi Izaku; po tome ja ću znati da si ti pokazao prijateljstvo prema mojem gospodaru. « 15No, on još nije bio završio govoriti kad Rebeka ona bijaše kćer Betuelova sina Milkainog, one iste žene Nahorove, brata Abrahamovog iziđe s jednim krčagom na plećima. 16Mlada djevojka bijaše vrlo dražesna za vidjeti; bijaše djevica i ni jednog čovjeka ne bijaše poznala. Ona siđe prema izvoru, napuni krčag i uspe se. 17Sluga joj požuri u susret i reče: » Za ime Boga, daj mi popiti jedan gutljaj vode iz tvog krčaga. « 18»Pij, gospodaru moj « odgovori ona i, rukom spusti krčag što brže da mu utaži žeđ. 19Kad završi napajati ga, ona reče: » Za tvoje deve također, ići ću također crpiti vodu sve dok ne budu popile toliko da ugase žeđ. « 20Ona se požuri isprazniti krčag u pojilo i otrča ponovo zahititi vode u bunaru; ona nacrpi vode za sve deve. 21Taj čovjek ju praćaše očima, tiho, da bi saznao da li jest ili nije GOSPOD učinio uspješnim njegovo putovanje. 22Čim deve bijahu završile piti, čovjek uzme jedan zlatni prsten težine od pola sikla i dvije narukvice od deset sikala zlata za njene zglavke 23i reče joj: » Čija si ti djevojko? Molim te, upoznaj me da li bi kuća tvojeg oca mogla za nas biti mjesto ugošćenja. « 24ona mu odgovori: » Ja sam kćer koju Milka dade Nahoru. « 25Potom ona njemu reče: » Slame i sijena u nas ima u izobilju, a isto tako i mjesta za konačiti.« 26Čovjek kleknu i pokloni se pred GOSPODOM 27govoreći: » Blagoslovljen budi GOSPODE, Bože mojeg gospodara Abrahama, čije prijateljstvo i vjernost nisu napustili mojeg gospodara dok sam ja putovao, doveden GOSPODOM u kuću braće mojeg gospodara. « 28Mlada djevojka otrča najaviti u kući svoje majke o tome što se upravo dogodilo. 29Rebeka imaše brata imenom Laban. On otrča u susret čovjeku, napolje, k izvoru. 30Čim on vidje prsten i narukvice na rukama svoje sestre i začu svoju sestru Rebeku njemu govoriti: » Tako mi je rekao «, on ode k čovjeku koji je ostao pokraj deva kod izvora. 31 Dođi, blagoslovljen od GOSPODA. Zašto si ti ostao napolju dok sam ja u kući već pripremio čisto mjesto za deve. « 32Čovjek uđe u kuću i rasedla deve. Dade im slame i krmiva a, za njega i njegove pratitelje, vode da si operu noge. 33ponudi im za jesti, ali on uzviknu: » Ja neću jesti prije nego što kažem što imam za reći. « » Govori «, odgovoriše mu. 34On preuze: » Ja sam sluga Abrahamov. 35GOSPOD je ispunio svoj blagoslov mojeg gospodara koji je postao jedna velika osoba. Dano mu je sitne i krupne marve, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca. 36Sara, žena mojeg gazde, najzad mu je rodila sina u svoje stare dane. Moj gazda je njemu prenio sve imanje 37a meni je zatražio da mu prisegnem ovim riječima: Ti ne ćeš oženiti mojeg sina jednom curom Kanaankom u čijoj ja zemlji stanujem. 38Prisegni da ćeš ići u moju obitelj, prema kući mojeg oca, uzeti jednu ženu za mojeg sina. 39Tada ja rekoh svojem gazdi: » Možda me ta žena ne bude slijedila? 40On mi odgovori: GOSPOD u čijoj nazočnosti sam ja hodio poslat će svojeg anđela s tobom i učinit će uspješnim tvoje putovanje: uzet ćeš za mog sina ženu iz moje obitelji i kuće mojeg oca. 41Ne ćeš biti oslobođen mojeg zaklinjanja osim ako ne ideš kod mojih; isto tako, ako ti ju i ne daju, ti si od nje oslobođen. 42Danas, ja sam došao kod tog izvora i rekao: » GOSPODE, Bože Abrahama gazde mojega, ako se ti zaista udostojavaš učiniti uspješnim putovanje koje obavljam, 43evo me pokraj izvora: eh dobro! Mlada djevojka koja iziđe crpiti vodu i kojoj ja kažem: Daj mi piti malo vode iz tvog krčaga, 44ako mi odgovori: Ti pij, a ja ću zahititi također za tvoje deve, to će biti žena koju je GOSPOD namijenio sinu mojeg gazde. 45Ja još nisam bio završio u sebi kad je Rebeka izišla s krčagom na ramenu; ona je sišla k izvoru za naliti. Ja sam joj rekao: U ime Boga daj mi piti 46Ona se požurila spustiti krčag i rekla: Pij, a ja ću također napojiti tvoje deve. Ja sam pio, a ona je napojila deve. 47Ja sam je upita: Čija si ti djevojko? Ona je odgovorila: Ja sam kćer Betuelova, sina kojeg Milka dade Nahoru. Ja tad stavih prste u njene nosnice i narukvice na njene zglavke. 48Ja sam kleknuo i poklonio se pred GOSPODOM; blagoslovio sam GOSPODA, Boga Abrahama mojeg gazde, koji je vjerno vodio moje putovanje da ja uzmem nećakinju mojeg gazde za njegovog sina. 49A sada, ako mi hoćete iskazati prijateljstvo i vjernost prema mojem gazdi iskažite mi ga. Ako ne, dajte mi na znanje i ja ću se otputi bilo lijevo bilo desno. « 50Laban uze riječ. On i Betuel uskliknuše: » Od GOSPODA je ova stvar i mi ti u tome nemamo što reći, ni dobro ni loše. 51Rebeka je pred tobom: uzmi ju i idi. Nek' bude žena sinu tvojeg gazde kako je GOSPOD rekao. « Kad Abrahamov sluga ču te riječi, pade ničice na zemlju pred GOSPODOM. 52 Sluga izvadi srebrninu, zlatninu i odjeću i dade Rebeki, kao i bogate poklone što ponudi njenom bratu i njenoj majci. 53Oni jedoše i piše, on i njegovi pratitelji, i provedoše noć. 54Ujutro kad se digoše, on reče: » Pustite me otići mojem gazdi. « 55Brat i majka mlade djevojke odgovoriše: » Neka ona ostane neko vrijeme s nama, kakvih desetak dana, potom će ići. « 56» Ne činite da kasnim! Reče im on. GOSPOD je učinio uspješnim moje putovanje, pustite me dakle otići mojem gazdi. « 57Oni preuzeše: » Pozovimo djevojku i tražimo njeno mišljenje. « 858 Oni pozvaše Rebeku: » Hoćeš li otići s ovim čovjekom?« Ona odgovori: » Da.« 59Oni pustiše otići svoju sestru Rebeku i njenu dojilju, slugu Abrahamovog i njegove ljude. 60Oni ju tada blagosloviše govoreći joj: » Ti, naša sestra, :postani silnim mnoštvom, nek' tvoje potomstvo ovlada Vratima neprijatelja svojih! « 61Rebeka se diže sa svojim sluškinjama. One se uspeše na deve i slijeđaše ljude. Sluga uze Rebeku i pođe. 62O zalasku sunca, Izak se vraćao s bunara Lahai-Roi. On je tada obitavao u području Negeva 63i bijaše izišao prošetati se u polje o zalasku sunca. On diže oči i ugleda deve koje dolažahu. 64Rebeka podiže oči, vidje Izaka, skoči s deve 65i reče sluzi: » Tko je taj čovjek koji hodi poljem nama u susret? « » To je moj gazda «, odgovori on. Ona uze svoj veo i zastrije se. 66Sluga ispriča Izaku sve što je bio učinio. 67Izak ju uvede u svoj šator. On imaše Saru za majku; on uze Rebeku i ona postade njegovom ženom. Izak je zavolje i bi utješen poslije nestanka majke svoje.

1Pjevajte GOSPODU jednu pjesmu novu, Pjevajte GOSPODU, zemljo cijela; 2Pjevajte GOSPODU, blagoslovite ime njegovo! Proglašavajte njegov spas iz dana u dan; 3oglašavajte njegovu slavu među neznabošcima, njegova čuda među svim narodima! 7Dajte GOSPODU, obitelji narodne; dajte GOSPODU slavu i snagu; 8dajte GOSPODU slavu imena jegovog. Donosite svoje milodare, uđite u njegove trijemove; 9poklonite se pred GOSPODOM, kad bljesne njegova svetost; drhtite pred njim, zemljo cijela. 10Govorite među narodima: ” GOSPOD je kralj. Da, svijet ostaje postojan, neoboriv. On sudi narodima s pravednošću.“