Čitanja

1On saznade da Labanovi sinovi govore: » Jakov se dočepao svega što je pripadalo našem ocu, i o trošku je našeg oca dao sebi to izobilje. « 2Jakov osmotri Labanovo lice i vidje da njihovi odnosi nisu više bili oni od prethodnih dana. 3GOSPOD reče Jakovu: » Vrati se u zemlju svojih otaca i tvoje obitelji : ja ću biti s tobom. « 4Jakov dade pozvati Rahelu i Leu u polja gdje on bijaše sa stokom. 5On im reče: » Ja vidim da lice vašeg oca nije više prema meni kao prije; ali Bog mojeg oca je bio sa mnom. 6Vi znate, da sam ja služio vašeg oca svim svojim snagama. 7Vaš se otac poigrao sa mnom, on je promijenio deset puta moju plaću, ali mu nije pustio naškoditi mi. 8Kad je izjavio: Ti ćeš imati za plaću pjegave životinje, sva stoka se kotila pjegava; a kad je izjavio: Ti ćeš za plaću imati prugastu, sva se stoka kotila prugasta. 9Bog je uzeo vašem ocu stado i dao ga meni. 10No, u vrijeme kad se stoka sparuje, ja sam digao pogled i vidio u snu prugaste, pjegave i šarene jarčeve koji su zaskakivali životinje. 11Anđeo Božji mi reče u snu: Jakove Evo me, odgovorio sam ja. 12On preuzme: Digni oči i pogledaj sve te prugaste, pjegave i šarene jarčeve koji zaskaču životinje, jer ja sam vidio što ti je Laban uradio. 13Ja sam Bog za kojeg, u Bethelu, ti si podigao jednu stelu i ti si mi načinio jedan zavjet. Sada, digni se, napusti ovu zemlju i vrati se u zemlju svoje obitelji. « 14Rahela i Lea mu dadoše ovaj odgovor: » Imamo li mi još uvijek svoj udio u baštini kod našeg oca? 15Nije li nas držao za strankinje, jer nas je prodao i čak pojeo naš novac? 16Također nije li sve bogatstvo, koje je našem ocu uzeto, naše i naših sinova. Učini sada sve što ti je Bog rekao. « 17Jakov se diže i odvede svoje sinove i svoje žene na devama. 18On povede sve svoje stado i sva dobra koja je bio stekao, stado koje je bilo sva tekovina koju je načinio u ravnici Aram za vratiti se kod svojeg oca Izaka u zemlju Kanaanaca. 19Laban je bio otišao strići svoju stoku kad Rahela ukrade idole koji pripadahu njenom ocu. 20Jakov izmače nadziranju Labana Aramejca čuvajući se obavijestiti ga o svojem bijegu. 21On pobježe sa svim što mu je pripadalo, on se diže, prijeđe Rijeku i usmjeri se prema planinama Galada. 22Treći dan obavijestiše Labana da je Jakov bio utekao. 23On uze sa sobom svoju braću, progonio ga tijekom sedam dana i sustigao u planinama Galaga. 24Bog nađe u snu Labana Aramejca, on mu reče: » Čuvaj se da ne kažeš ništa Jakovu dobro ili zlo. « 25Laban uhvati Jakŕova koji je bio podigao svoje šatore u planini; Laban učini isto sa svojom braćom u planini Galada. 26Laban reče Jakovu: » Što si to učinio! Ti si izmakao mojoj budnosti i odveo si moje kćeri kao ratne zarobljenice. 27Zašto si sakrio svoj bijeg i prevario me umjesto da si me upozorio? Ja bih te bio pustio otići u radosti i uz pjesmu lira i tamburina! 28 Ti me nisi pustio zagrliti moje sinove i moje kćeri. Tu si postupio glupo 29i u mojoj je vlasti nanijeti vam zlo. Ali Bog vaših otaca rekao mi je protekle noći: Čuvaj se da ne kažeš ništa Jakovu ni dobro ni zlo! 30Sada kad si već otišao jer ti čezneš za kućom svojeg oca, zašto si ukrao moje bogove?« 31Jakov odgovori Labanu: » Jer sam se plašio da mi ti ne oduzmeš svoje kćeri. 32Onaj kod koga ti nađeš tvoje bogove izgubit će život. U nazočnosti naše braće, prepoznaj što je tvoje kod mene i preuzmi to. « Jakov nije znao da ih je Rahela bila uzela. 33Laban uđe u Jakovljev šator, potom u onaj Leain, potom one dviju sluškinja, i ne nađe ništa. On iziđe iz Leinog šatora da bi ušao u onaj Rahelin. 34Rahela je bila uzela idole i stavila ih u samar kod deva. Ona je sjedila odozgo a Laban prekopa sav šator ne našavši ništa. 35Ona tada reče svojem ocu: » Nek' se moj gospodar ne ljuti na mene što se ne dižem pred njim jer sam dobila ono žensko. « On prekopa ne našavši idola. 36Jakov se raspali i uze Labana u stranu; on uzviknu: » Što je moja greška? Što je moj prekršaj, da ti me grdiš? 37Rujući po svim mojim stvarima, je si li našao bar jednu od svojih stvari iz tvoje kuće? Iznesi u nazočnosti moje braće i tvoje braće, i nek' odluče između nas dvojice! 38Dvadeset sam godina s tobom, i nikad tvoje ovce ili koze nisu pobacivale! Ja nisam jeo ovnova od tvoje stoke. 39Ja ti nisam donosio rastrgane životinje, ja sam podnosio štetu! Životinja koju su ukrali, danju kao i noću, ti si meni iskao! 40Bio sam danju proždiran vrućinom, noću hladnoćom, a san mi je bježao s očiju! 41Dvadeset sam godina u tvojoj kući, četrnaest sam te godina služio za tvoje dvije kćeri i šest godina za tvoju stoku! Deset si puta promijenio moju plaću! 42Da Bog mojeg oca, Bog Abrahama i Strava Isakova, ne bijaše sa mnom, ti bi me pustio praznih ruku otići. Ali Bog je gledao moje ponižavanje i umor mojih ruku; posljednje noći on je odlučio. « 43Laban odgovori Jakovu i reče: »Te kćeri su moje kćeri, ti sinovi su moji sinovi, te ovce su moje ovce, sve što ti vidiš je moje. Što ću ja učiniti mojim kćerima? Za njih danas ili za sinove koje su one rodile? 44Hajdemo, vrijeme je sklopiti jedan savez, ti i ja, i da bude jedan svjedok između mene i tebe. « 45Jakov uze jedan kamen i podiže ga kao stelu. 46Jakov reče svojoj braći: »Nakupite kamenja«, i oni uzeše kamenja od kojeg načiniše jednu gomilu. Oni jedoše na toj gomili. 47Laban ga nazva Jegar Sahaduta, a Jakov ga nazva Galed. 48Laban reče: » Ova je gomila danas svjedok između mene i tebe «; zato se zove Galed to jest Gomilasvjedok 49i Mispa to jest Vrebalište o čemu on reče: »Nek' GOSPOD vreba između mene i tebe kad budemo jedan drugome izvan vidika. 50Ako poniziš moje kćeri, i ako uzmeš još žena osim mojih kćeri, vidiš da, čak i ako nitko nije s nama, Bog je svjedok između nas. « 51Laban reče Jakovu: » Evo ove hrpe kamenja koje sam ja bacio između mene i tebe, evo te stele. 52Ta je hrpa kamenja svjedokom, ova je stela svjedok. Ja, ja prisežem da Noinih prijeći tu hrpu u pravcu prema tebi, ti prisežeš da tu gomilu ne ćeš prijeći u mom smjeru tu stelu pod prijetnjom nesreće. Nek' Bog Abrahamov i Bog Nahorov štite pravicu između nas. « Bio je to Bog njihovog oca Jakov priseže Stravom Izakovom, svojeg oca. 53Jakov ponudi jednu žrtvu u planini. On pozva svoju braću na objed; oni pojedoše objed i provedoše noć u planini.

1Blagoslovi GOSPODA, o moja dušo, nek' sve moje srce blagoslovi njegovo sveto ime! 2Blagoslovi GOSPODA, o moja dušo, ne zaboravi ni jednu od njegovih darežljivost! 3On je taj koji oprašta tvoju grešku u potpunosti i iscjeljuje od svih boli. 4On potražuje tvoj život jami i ovjenčava te vjernošću i nježnošću. 6GOSPOD izvršava djela pravde, on čini pravo svim izrabljenima. 7On otkriva svoje putove Mojsiju i sinovima Izraelovim svoja junačka djela. 8GOSPOD je milosrdan i dobrohotan, spor na ljutnji i pun pouzdanosti. 11Kao što nebesa nadvisuju zemlju, njegova vjernost nadvisuje one koji ga se boje.