Čitanja

1No, poslije ovih događaja rekoše Josipu: » Tvoj je otac bolestan. « On uze sa sobom svoja dva sina, Manasea i Efraima. 2Obavijestiše Jakova govoreći: »Evo tvoj sin Josip ti dolazi. » Izrael učini napor i sjede na krevet. 3Jakov reče Josipu: » Bog Svemogući mi se prikazao u Luzu u zemlji Kanaan. 4On me blagoslovio i rekao mi: Ja ću te učiniti plodnim i razmnoživim da bih načinio od tebe jednu zajednicu naroda. Dat ću ovu zemlju tvojem potomstvu poslije tebe u vječni posjed. 5A sada, ta dva sina koja su ti rođena u Egiptu prije no što sam ja došao k tebi u Egipat, oni su moji. Efraim i Manase bit će moji kao Ruben i Simeon. 6Ali djeca koju si porodio poslije njih bit će tvoji, a to je u ime njihove braće što će biti pozvani s njihove strane u baštini. 7Što se tiče mene, pri mojem povratku iz ravnice, smrt Rahelina me udari u zemlji Kanaan na cesti, nešto dalje od ulaza u Eufratu. 8Ondje sam ju ukopao na cesti Eufrata, koje je u Betlehemu. « Izrael vidje Josipove sinove i uskliknu: » Tko je to? « 9Josip odgovori svojem ocu: »To su djeca koju mi je Bog dao ovdje.« »Drži ih dakle kod mene da ih blagoslovim«, preuze on. 10Starost je oteščala pogled Izraelov, on više nije mogao vidjeti. Kad Josip njih približi, Izrael ih zagrli i stegnu uza se, 11potom reče Josipu: »Bio sam ocijenio nemgućim vidjeti ponovo tvoje lice, a evo kako Bog mi dade vidjeti čak i tvoje potomstvo! « 12Josip ih skinu s očevih koljena i prostrije se licem prema zemlji. 13Josip uze svoja dva sina, Ef raima sebi desno, dakle lijevo Izrael, a Manasea sebi lijevo, dakle Izraelu desno. On ih približi njemu. 14Izrael pruži svoju desnu ruku i stavi ju na glavu Efraimu koji je bio mlađi, a svoju lijevu na glavu Manaseu. On bijaše zamijenio svoje ruke, jer je Manase bio prvorođeni. 15On blagoslovi Josipa govoreći: » Bog, u čijoj nazočnosti su išli moji očevi Abraham i Izak, Bog koji bi moj pastir odkad ja postojim pa sve do ovog dana, 16anđeo koji me oslobodio sveg zla, nek' blagoslovi ove momke, nek' zahvaljujući njima moje ime bude zazivano kao i mojih otaca Abrahama i Izaka, i nek' se množe u množine usred zemlje. 17Josip je vidio kako njegov otac bijaše položio desnu ruku na glavu Efraimu i to ga naljuti. On zgrabi ruku svojem ocu da ju skloni s glave Efraimove prema Manaseovoj. 18» Ne tako oče moj, reče on, jer to je prvorođeni. Položi svoju desnu ruku na njegovu glavu. « 19Ali njegov otac odbi govoreći: » Znam sine moj. Ja znam da će on tako postati jedan puk, on će također biti velik. Ipak njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo potomstvo bit će punina naroda. « 20On ih blagoslovi tog dana govoreći: » Putem tebe Izrael će izgovarati ovaj blagoslov : Nek' te Bog učini kao Efraima i kao Manasea ! « On stavi Efraima prije :Manasea. 21Izrael reče Josipu: »Ja ću umrijeti, ali Bog bit će s vama i vratit će vas u zemlju vaših otaca. 22Ja, ja ti dajem Sišem, jedan dio više nego tvojoj braći, koji sam oteo vlasti Amorita mačem i lukom. «

12Slavi GOSPODA , Jeruzaleme! Sione, hvali svog Boga. 13Jer on je ojačao zasune tvojih vrata; kod tebe on je blagoslovio sinove tvoje. 14On koji daje mir tvojem području, on te nasićuje najfinijom pšenicom. 15On šalje svoje zapovijedi na zemlju, i odmah njegova riječ pojuri. 19On obznanjuje svoju riječ Jakovu, svoje naloge i svoje zapovijedi Izraelu. 20To, on nije učinio niti za jedan od naroda, a oni ne poznaju njegovih zapovijedi. Aleluja! Kategorija:Psalmi