Čitanja

1GOSPOD oslovi Mojsiju: 2» Posveti mi svakog prvorođenog, koji otvara krilo materinsko, između sinova Izraelovih, između ljudi kao i između životinja. To je moje.« 3Mojsije reče puku: » Da se podsjeti ovog dana kad ste izišli iz Egipta, iz kuće ropstva, jer čvrstom vas rukom GOSPOD izvede otud. Neće se jesti uskisli kruh. 4Danas, vi će te izići, u mjesecu Klasova. 5Tada kad te GOSPOD bude uveo u zemlju Kanaana, Hitita, Amorita, Hivita i Jezubita - onaj koji je prisegao tvojim očevima dati ju tebi - zemlju gdje teku med i mlijeko, - vršit ćeš taj obred u ovom mjesecu: 6Sedam dana, jest ćeš kruhove bez kvasa. Sedmi dan, bit će blagdan za GOSPODA. 7Jest će se kruhovi bez kvasa tijekom sedam dana. Neće se ni pogledati uskisli kruh, neće se ni pogledati kvas na cijeloj tvojoj teritoriji. 8- Prenijet ćeš ovaj nauk svojem sinu u taj dan: To je zbog tog što je GOSPOD postupio meni u prilog pri mojem izlaskom iz Egipta. 9- Jednom čvrstom rukom GOSPOD te izveo iz Egipta: evo što ćeš umjesto znaka na ruci imati, podsjetnika izme đu očiju, da u ustima tvojim bude zakon GOSPODOV. 10- Ti ćeš primijenjivati taj propis u njegov dan, iz godine u godinu. 11Tada, kad te GOSPOD bude uveo u zemlju Kanaana - kako je to prisegao tebi i tvojim očevima - i kad ti ona bude dana, 12ti ćeš prenijeti GOSPODU sve ono što otvara materinsku utrobu i sve što otvara matericu u stoke koja ti pripada: mužjaci su GOSPODOVI! 13Svako prvorođeno od magareta, otkupit ćeš jednom ovcom. Ako li ga na otkupiš, slomi mu šiju. Svakog prvorođenog čovjeka između svojih sinova, njega ćeš otkupiti. 14Dakle, kad te tvoj sin sutra upita: Zašto to? ti ćeš mu reći: Čvrstom je rukom GOSPOD nas izveo iz Egipta, iz kuće robstva. 15U stvari, kako je Faraon stvarao poteškoće za pustiti nas izići, GOSPOD je ubio svakog prvorođenog u zemlji Egipat, od prvorođenog u čovjeka do prvorođenog u životinja. Zbog tog ja žrtvujem GOSPODU svako muško koje otvara materinsku utrobu, ali vlastitog prvorođenog od mojih sinova, njega otkupljujem. 16Čvrstom je rukom GOSPOD nas izveo iz Egipta: eto što će zamijeniti znak na tvojoj ruci i oznaku između očiju.« 17Kad Faraon pusti puk otići, Bog ga ne povede cestom iz zemlje Filistinaca, iako ona bi najizravnijom. Bog je pomislio: » Ne treba narod, suočivši se s bitkama, predomisliti se i vratiti u Egipat!« 18Bog skrenu puk u pustinju pokraj Trstikovog mora. U bojnom poretku sinovi Izraelovi bijahu otišli iz zemlje Egipta. 19Mojsije ponese kosti Josipove, jer je to ovaj bio zahtijevao od sinova Izraelovih u prisezi govoreći im: »Bog neće uzmanjkati djelujući u vaš prilog; tada će te vi odnijeti odavde moje kosti s vama.« 20Oni odoše iz Sukota i utaboriše se u Etamu, na rubu pustinje. 21Sam GOSPOD je išao na njihovom čelu: stub oblačni danju, za otvoriti im cestu - stub vatreni noću, za osvijetliti ih; oni su tako mogli ići danju i noću. 22Danju, stub oblačni nije napuštao čelo puka; ni, noću, stub vatreni.

1GOSPOD je moj pastir, ja ne oskudijevam u ničemu. 2On mi daje u svježu travu lijegati; blizu mirnih voda on me vodi, 3on me preporađa. On me vodi dobrim stazama, za čast njegovog imena. 4Čak i da idem jednim tjesnacem sjene i smrti, ja se ne bojim nikakvog zla, jer ti si sa mnom: tvoj štap i tvoja batina, evo što me ohrabruje. 5Preda mnom ti prostireš jedan stol, nasuprot mojim protivnicima. Ti uljem namirišiš moju glavu, moja je kupa opojna. 6Da, sreća i pouzdanje me prate svih dana mog života, i ja ću se vratiti kući GOSPODOVOJ, za mnoge dane. Kategorija:Psalmi