Čitanja

1Dogodi se poslije smrti Jozuine da sinovi Izraelovi pitaše GOSPODA za savjet govoreći: » Tko će se od nas uspeti kao prvi protiv Kanaanaca za potući ih? « 2GOSPOD reče: » To je Juda koji će se uspeti. Evo ja sam izručio zemlju u ruke njegove.« 3Juda reče Šimunu svojem bratu: »Pođi sa mnom u moj dio i potucimo Kanaance. Potom, ja također krenut ću s tobom u tvoj dio. « I Šimun ode s njim. 4Juda se pope i GOSPOD mu izruči u ruke njegove Kanaance i Perizite. U Bezeku oni pobiše deset tisuća između njih. 5Nađoše Adoni-Bezeka u Bezeku i sukobiše se s njim; oni potukoše Kanaance i Perizite. 6Adoni-Bezek pobježe, ali oni ga proganjaše, domogoše ga se i odsjekoše palčeve na rukama i nogama. 7Adoni-Bezek reče: » Sedamdeset kraljeva kojima bijahu odsječeni palčevi na rukama i nogama skupljaše otpatke ispod stola mojega. Ono što sam činio Bog mi je vratio. » Odvedoše ga u Jeruzalem i on ondje umrije. « 8Sinovi Judini napadoše Jeruzalem i domogoše ga se; posjekoše ga mačem i spališe u vatri. 9Poslije toga sinovi Judini siđoše za tući Kanaance koji nastanjivahu Planinu, Negev i Niziju. 10Potom Juda otiđe protiv protiv Kanaanaca koji nastanjivahu Hebron - ime Hebronu ranije bijaše Kirijat-Arba - i oni udariše Šesai, Ahiman i Talmai. 11Odatle Juda ode protiv stanovnika Devira - ime Deviri ranije bijaše Kirijat-Sefer -. 12Kaleb reče: » Onome koji udari Kirijat-Sefer i domogne ga se, ja ću dati svoju kćer Aksu za ženu.« 13Otnijel, sin Kenazov, mlađi brat Kalebov, domože se grada, i Kaleb mu dade za ženu svoju kćer Aksu. 14No, od svojeg dolaska, ona ga nagovaraše tražiti u njenog oca jedno polje. Ona siđe s magarca svojega, a Kaleb joj reče: » Što hoćeš ti? « 15Ona mu reče: » Učini mi jedno dobročinstvo. Pošto si mi dao zemlju kod Negeva, daj mi također zdenac vode», i Kaleb joj dade gornje zdence i donje zdence. 16Sinovi Kenitovi, punca Mojsijeva, uspeše se iz grada, Palmiera sa sinovima Judinim u pustinju Judinu koja je na jugu od Arade. Oni dođoše stanovati s pukom. 17Juda pođe sa Šimunom, svojim bratom. Oni potukoše Kanaance koji nastanjivahu Sefat i posvetiše ga, rečenog, zabrani. Nazva se taj grad imenom Horm. 18Juda se domože Gaze i njene teritorije, Aškelona i njegove teritorije, Ekrona i njegove teritorije. 19GOSPOD bi s Judom koji uze posjed nad Planinom, ali ne bi moguće izvlastiti stanovnike ravnice, jer imadoše željezna kola. 20Prema riječi Mojsijevoj, dade se Hebron Kalebu koji izvlasti ondje tri sina Anakova. 21Glede Jebuzita koji nastanjivahu Jeruzalem, sinovi Benjaminovi ne izvlastiše ih i Jebuziti su stanovali u Jeruzalemu sa sinovima Benjaminovim sve do ovog dana. 22Kuća Josipova, ona također, uspe se, ali u Betel, i GOSPOD bi s njom. 23Kuća Josipova načini jedno istraživanje Betela; ranije ime grada bijaše Luz. 24Uhode vidješe jednog čovjeka izlaziti iz grada i rekoše mu one: » Pokaži nam dakle kako se može ući u grad i mi ćemo pružiti dokaz našeg poštenja prema tebi.« 25On im pokaza gdje se može ući u grad i oni posjekoše grad oštricom mača, ali pustiše otići onoga čovjeka i sav njegov klan. 26Taj čovjek ode u zemlju Hitita i sagradi jedan grad kojem dade ime Luz to je još i danas njegovo ime. 27Manase ne steče ni Bet-Šean s njegovim posjedima; ni Tanak s njegovim posjedima, ni stanovnike Dora s njihovim posjedima, ni stanovnike Megidoa s njegovim posjedima, i Kanaanci nastaviše stanovati u toj zemlji. 28Ali, kad Izrael bi postao jak on nametnu Kanaancima robovsku tlaku, ali u stvari on ih ne izvlasti. 29Efraim ne izvlasti Kanaance koji nastanjivahu Gezer, i Kanaanci stanovaše u Gezeru u sred Efraima. 30Zabulon ne izvlasti stanovnika Kitrona ni onih iz Nahalola; Kanaanci stanovaše u sred Zabulova, ali biše prisiljeni na robovsku tlaku. 31Ašer ne izvlasti stanovnike Akoa, ni one iz Sidona, Ahlava, Akziva, Helbe, Afika i Rehova. 32Ašeriti stanovaše u sred Kanaaca koji nastanjivahu zemlju pošto ne bijahu izvlašteni. 33Neftali ne izvlasti žitelje Bet-Šemeša, ni one iz Bet-Anata, i on stanovaše u sred Kanaanaca koji nastanjivahu zemlju, ali stanovnici Bet-Šemeša i Bet-Anata, biše prinuđeni na tlaku. 34Amoriti satjeraše sinove Danove u planinu, jer ih ne pustiše sići u ravnicu. 35Amoriti nastaviše stanovati u Har-Herezu, Ajalonu i Šalvimu, ali kad ruka kuće Josipove oteža, oni biše prisiljeni na tlaku. 36teritorija amoritska ide od uzvisine Akrabim, od Stijene uspinjuća.

1Sretan čovjek koji ne pristaje uz opake, ne odlučuje se za put griješnika i ne sjeda na klupu bezbožnika; 2već koji uživa u zakonu GOSPODOVOM i naizust govori zakon njegov dan i noć . 3On je kao drvo posađeno pokraj bujnih voda: on plod u pravo doba daje, a lišće njegovo ne vene; on uspijeva u svemu što čini. 4Takav nije put opakih: oni su kao pljeva koju vjetar raspršuje. 6Jer GOSPOD poznaje put pravednika, a put opakih se gubi. Kategorija:Psalmi