Čitanja

1Bijaše jednom, u vrijeme Sudaca, glad u zemlji. Zbog toga jedan čovjek iz Betlehema u Judi iseli u polje Moaba, on, njegova žena i njegova dva sina. 2Taj se čovjek zvao Elimelek; njegova žena Noemi; a njegova dva sina Malon i Kilion. To bijahu Efrateji iz Betlehema u Judi. Oni dakle stigoše u polje Moabovo i živješe ondje. 3Kad evo umrije Elimelek, muž Noemin; a ona ostade, ona i njena dva sina. 4Oni uzeše za žene Moabkinje; jedna se zvala Orpa a druga Ruta. Oni boraviše ondje otprilike deset godina. 5Po tome Malon i Kilion umriješe također, obojica, a ta žena ostade, bez svog muža i bez svoje dvoje djece. 6Tad se ona podiže, ona i njene dvije snahe, i vrati se iz moabske ravnice; jer ona bijaše čula govoriti u polju moabskom da se GOSPOD bijaše pozabavo svojim narodom za dati mu kruha. 7Također i one pođoše iz tog mjesta gdje ona živješe sa svoje dvije snahe. One se dakle staviše na put za vratiti se u zemlju Judu. 8Ali, Noemi reče svojim dvjema snahama: »Hajde, vratite se svaka svojoj majci. Nek' GOSPOD postupi prema vama s vjernošću, kao što ste vi prema svojim pokojnicima i prema meni. 9Nek' vam GOSPOD dadne pronaći jedan položaj svakoj kod svog muža.« I ona ih zagrli. Tada one podigoše glas i zaplakaše. 10Potom one njoj rekoše » Ne! S tobom ćemo se vratiti tvom narodu!« 11Ali, Noemi reče: » Vratite se kćeri moje. Zašto biste išle sa mnomđ Imam li ja još sinova u svom trbuhu koji bi postali vaši muževi? 12Vratite se, kćeri moje, idite, jer ja sam prestara da bi pripala jednom čovjeku. Čak i da ja kažem: Ja imam nadu; da, pripast ću ove noći jednom čovjeku; da, ja ću roditi sinove, 13hoćete li vi za toliko uzdržavati se da ne pripadnete jednom čovjeku? Ne, kćeri moje. Jer za mene gorčina je krajnja, više no za vas; jer protiv mene se pokazala pesnica GOSPODOVA.« 14Tad one podigoše glas i zaplakaše opet. Po tome Orpa zagrli svoju svekrvu. Ali Ruta se zakači za nju. 15Tad ona reče: » Gledaj, tvoja jetrva vratila se k svom narodu i k svojim bogovima. Vrati se, tragom svoje jetrve.« 16Ali, Ruta reče: » Ne sili me napustiti te, vratiti se daleko; jer gdje ti ideš ići ću i ja, i gdje ti budeš provodila noć provest ću i ja: tvoj narod bit će moj narod, a tvoj bog moj bog; 17gdje ti umreš umrijet ću i ja, i ondje ću biti ukopana. GOSPOD da mi učini tako i opet ako to ne bude smrt koja nas bude rastavila!« 18Videći da se ona uzjogunila da ide s njom, ona ju prestade odgovarat . 19One idoše dakle obje sve dok ne stigoše u Betlehem. Kad evo, kad one stigoše u Betlehem, sav grad bijaše uzavrio zbog njih. Žene govoriše: »To je Noemi.« 20Ali, ona njima reče: » Ne zovite me Noemi! Zovite me Mara! Jer Moćni mi je učinio krajnju tugu. 21To je bilo obilje što sam otišla, i lišavanje što me GOSPOD vratio ovamo. Zašto bi me zvali Noemi, dok se GOSPOD protiv mene iskazao protiv mene i Moćni mi nanio zlođ« 22Tako se vrati Noemi, i s njom Ruta Moabkinja, njena snaha, ona koja došla iz ravnice moabske: one stigoše u Betlehem u početku žetve ječma.

1Bože, čuvaj me, jer ja sam od tebe načinio utočište svoje. 2Ja kažem GOSPODU: ”Ti si GOSPOD! Ja nemam veće sreće od tebe! “ 5GOSPODE, ti baštino moja i moj udjelu iz kupe, moj udes u tvojoj je ruci. 7Ja blagosiljam GOSPODA koji me savjetuje, čak i noću, moja me savjest upozorava. 8Ja neprekidno imam GOSPODA pred sobom, kada je meni s desna, ja sam neoboriv. 11Ti mi pokazuješ stazu životnu; radost poskakuje blizu tvojeg lica, tebi s desna, vječne naslade. Kategorija:Psalmi