Čitanja

1Vi i sami dobro znate, braćo, nije uzaludno što ste nas prihvatili. 2Već, onda kad smo trpjeli i bili vrijeđani u Filipima, kao što znate, mi smo našli u našem Bogu pouzdanje koje nam je trebalo za vama propovijedati njegovo Evanđelje kroz puno bojeva. 3Naše propovijedanje ne počiva na grješci, ono se ne nadahnjuje na nečistim pobudama, ono nema uporišta u lukavštini. 4Već budući da nas je Bog prokušao za povjeriti nam Evanđelje, mi ga propovijedamo dosljedno; ne tražimo ugoditi ljudima, već Bogu koji ispituje naša srca. 5Zato mi nikad nismo imali udvorničkih riječi, vi to znate, nikad koristoljubivih primisli, Bog je tome svjedok, 6i nikad nismo tražili štovanja u ljudi, ni kod vas, ni kod drugih,

2Ja ću blagosiljati GOSPODA u svako vrijeme, njegov hvalospjev u ustima neprekidno. 3Ja sam ponosan GOSPODOM; nek' se ponizni raduju slušajući me: 4Veličajte sa mnom GOSPODA, kličimo zajedno njegovo ime. 5Ja tražim GOSPODA, i on mi je odgovorio, on me oslobodio svih mojih užasa. 6Oni koji su gledali prema njemu presretni su, i njihovo lice više ne crveni. 7Jedan je nesretnik pozvao: GOSPOD je čuo i spasio ga svih njegovih pogibli. 8Anđeo GOSPODOV taboruje uokolo onih koji ga se boje, i on ih oslobađa. 9Vidite i ocijenite koliko je GOSPOD dobar. Sretan čovjek kome je on utočištem! 10Bojte se GOSPODA, vi koje je on posvetio jer ništa ne manjka onima koji se njega boje. 11Lavovi poznaju potrebu i glad, ali ništa ne manjka onima koji traže GOSPODA.