Anđele čuvaru

Navečer prije spavanja, ujutro nakon buđenja, te prije puta ili opasnog pothvata. Roditelji je često mole zajedno s malom djecom kao njihovu prvu naučenu molitvu.

Molitva se oslanja na vjerovanje, prisutno u kršćanskoj predaji od najranijih stoljeća, da svaki čovjek ima anđela čuvara koji ga prati kroz život, danju i noću, u sitnicama i u opasnosti. To vjerovanje nije formalna dogma u smislu strogo definiranog nauka, ali je duboko ukorijenjeno u pobožnosti i potvrđeno spomenom u Katekizmu Katoličke Crkve.

Tekst moli anđela da bude uz čovjeka "jutrom, večerom, danju i noću" - obuhvaća cijeli dan, ne samo trenutke opasnosti, i time podsjeća da je pratnja stalna, a ne prizivana samo u nevolji. Molba da anđeo "prosvjetljuje, čuva, ravna i upravlja" pokriva četiri različite uloge: svjetlo za odluke, zaštitu od zla, smjer kad čovjek zaluta i vodstvo u konačnom cilju.

Jednostavan, gotovo rimovani oblik čini je pogodnom za djecu - u hrvatskim obiteljima često je to prva molitva koju dijete nauči napamet - ali odrasli je jednako često mole, kao kratak podsjetnik da nisu prepušteni sami sebi, ni kad ne osjećaju ničiju blizinu.

Blagdan anđela čuvara slavi se 2. listopada, dan nakon blagdana svetog Mihaela, Gabrijela i Rafaela, i u nekim se zajednicama tog dana posebno naglašava ova molitva.

Vjerovanje u anđele čuvare prisutno je u kršćanskoj predaji od ranih stoljeća, a oslanja se na biblijske retke poput Psalma 91. Sam tekst ove konkretne molitve tradicionalan je i njegovo se točno podrijetlo (autor, stoljeće nastanka) pouzdano ne može utvrditi - riječ je o narodnoj pobožnoj molitvi koja se prenosila usmenom i pisanom predajom kroz molitvenike.