Sveti Ivan Fisher, biskup i mučenik

Podrijetlo u Yorkshireu

Ivan Fisher rodio se u Beverleyu, u Yorkshireu, oko 1469. godine (neki izvori navode 1459.), kao sin trgovca Roberta Fishera i njegove supruge Agnes. Osnovno obrazovanje stekao je u školi pri kolegijalnoj crkvi u rodnom gradu, prije nego što je 1484. otišao studirati na Cambridge, na koledž Michaelhouse.

Učenjak i sveučilišni čelnik

Na Cambridgeu je stekao naslove bakalaureata 1487. i magisterija 1491. godine, a 1501. doktorirao je teologiju. Bio je prokturator sveučilišta 1494., a od 1497. voditelj koledža Michaelhouse. Kasnije je dugi niz godina, iznova biran svake godine, a potom doživotno, obnašao dužnost kancelara Sveučilišta u Cambridgeu. Zalagao se za uvođenje studija grčkog i hebrejskog jezika te je, unatoč poodmakloj dobi, sam učio grčki s 48, a hebrejski s 50 godina - kako bi mogao izravno čitati biblijske izvore.

Duhovnik kraljevske obitelji

Fisher je postao osobni ispovjednik i duhovni savjetnik lady Margarete Beaufort, bake kralja Henrika VIII., koja je pod njegovim utjecajem financirala osnivanje koledža St John's i Christ's na Cambridgeu. Njegovo prijateljstvo s humanistom Erazmom Roterdamskim i dopisivanje s njemačkim hebraistom Johannesom Reuchlinom svjedoče o njegovu mjestu među vodećim intelektualcima ranog 16. stoljeća. Godine 1504. imenovan je biskupom Rochestera, biskupije koju je, unatoč skromnim prihodima, odbijao zamijeniti za bogatiju stolicu, nazivajući je „svojom siromašnom nevjestom“.

Branitelj kraljice Katarine

Kada je Henrik VIII. zatražio poništenje braka s Katarinom Aragonskom, Fisher je postao njezin najodlučniji branitelj među engleskim biskupima, javno tvrdeći da je brak valjan i nerazrješiv. Ustrajao je u tom stavu unatoč pritiscima, izjavljujući da je, poput svetog Ivana Krstitelja, spreman umrijeti braneći svetost ženidbe.

Otpor Aktu o vrhovništvu

Prvi put uhićen je u ožujku 1533., a ponovno 26. travnja 1534., nakon što je odbio položiti prisegu na Akt o nasljeđivanju kojim se posredno priznavala kraljeva vrhovna vlast nad Crkvom u Engleskoj. Zatvoren u Londonski toranj, ostao je jedini engleski biskup koji nije popustio. U svibnju 1535. papa Pavao III. imenovao ga je kardinalom, u nadi da će mu taj čin pomoći, no Henrik VIII. na tu je vijest samo ubrzao suđenje.

Suđenje i smrt

Suđen je 17. lipnja 1535. za veleizdaju jer je osporio kraljevu vrhovnost nad Crkvom, i osuđen na smrt. Pogubljen je smaknućem na Tower Hillu 22. lipnja 1535., dva tjedna prije Tome Morea. Njegova glava bila je javno izložena na Londonskom mostu, a potom bačena u Temzu; tijelo je pokopano uz tijelo Tome Morea u crkvi svetog Petra ad Vincula unutar Londonskog tornja.

Štovanje i kanonizacija

Beatificiran je 1886. pod papom Lavom XIII., a kanoniziran 1935. pod papom Pijem XI., zajedno s Tomom Moreom. Njihov zajednički blagdan slavi se 22. lipnja. Fisherov lik ostao je simbol biskupske vjernosti nauku Crkve pod cijenu vlastitog života, a njegovo znanstveno djelovanje na Cambridgeu ostavilo je trajan trag u engleskom humanizmu.

Nasljeđe učenjaka i biskupa

Za razliku od Tome Morea, koji je bio laik i državnik, Fisher je bio jedini engleski biskup koji je otvoreno i dosljedno odbio priznati kraljevu vrhovnost nad Crkvom - svi ostali biskupi su, dobrovoljno ili pod prisilom, popustili. Upravo ta usamljenost njegova stava čini ga posebno važnim likom engleske reformacijske povijesti: pokazuje da otpor Henrikovoj politici nije bio nemoguć, nego rijedak čin osobne hrabrosti. Njegovi spisi protiv luteranskih učenja, pisani na zahtjev kralja u ranijim godinama, uživali su ugled diljem katoličke Europe, a njegova biblioteka i rad na uvođenju biblijskih jezika na Cambridge ostavili su trag daleko nakon njegove smrti, u temeljima engleskog sveučilišnog humanizma.