Sveti Toma More, mučenik

Sin londonskog odvjetnika

Toma More rodio se 7. veljače 1478. u Londonu, kao sin odvjetnika Johna Morea. Školovao se u školi sv. Antuna, a potom je, još kao dječak, služio u kućanstvu nadbiskupa Johna Mortona, koji je uočio njegovu darovitost. Studirao je na Oxfordu, gdje je usvojio klasično obrazovanje u latinskom i grčkom, a potom pravo u Londonu, gdje je 1501. postao odvjetnikom.

Duhovna kušnja i brak

U mladosti je četiri godine proveo živeći uz kartuzijance u Londonu, ozbiljno razmatrajući redovnički poziv, ali je naposljetku odlučio da je pozvan na obiteljski, a ne redovnički život. Godine 1505. oženio se Jane Colt, s kojom je imao četvero djece - Margaretu, Ceciliju, Elizabetu i Ivana. Nakon njezine rane smrti 1511. oženio se udovicom Alice Middleton. Njegov dom u Chelseaju postao je poznat kao mjesto učenosti, obiteljske topline i pobožnosti, koje su hvalili suvremenici poput Erazma Roterdamskog, s kojim je More bio u prisnom prijateljstvu.

Državnik i pisac

More se uspinjao kroz javne službe: 1504. ušao je u Parlament, 1515. sudjelovao je u diplomatskoj misiji u Flandriji, gdje je počeo pisati svoje najpoznatije djelo, Utopiju (1516.), zamišljeni opis idealne, ali kritički osmišljene države. Godine 1518. postao je članom kraljevskog vijeća, 1521. viteški naslovljen, a 1529. imenovan je velikim kancelarom Engleske - prvi laik na tom položaju. Kao vjeran katolik, sudjelovao je i u obrani vjere protiv luteranskih učenja, između ostalog pomažući kralju Henriku VIII. u pisanju spisa protiv Luthera.

Sukob s Henrikom VIII.

Kada je Henrik VIII. zatražio poništenje braka s Katarinom Aragonskom kako bi se oženio Anom Boleyn, More se povukao iz javnog života dajući ostavku na mjesto kancelara 1532. godine, ne želeći javno podržati kraljev zahtjev koji je smatrao protivnim crkvenom pravu. Kad je 1534. donesen Akt o nasljeđivanju, koji je od podanika tražio zakletvu kojom bi priznali valjanost novog braka i, posredno, kraljevu vrhovnost nad Crkvom u Engleskoj, More je odbio prisegu. Zbog toga je 17. travnja 1534. zatvoren u Londonski toranj.

Suđenje i smrt

U zatvoru je proveo više od godinu dana, odbijajući izreći mišljenje o zakonitosti kraljeva postupka, svjestan da bi šutnja mogla spasiti njegov život. Ipak je 1535. suđen za veleizdaju, na temelju svjedočenja koje je More smatrao lažnim, te osuđen na smrt. Pogubljen je smaknućem 6. srpnja 1535. na londonskom Tower Hillu. Prema predaji, na gubilištu je izrekao rečenicu da umire kao kraljev dobri sluga, ali prije svega kao Božji, sačuvavši do posljednjeg trena mirnoću duha i prepoznatljivi smisao za humor.

Kanonizacija i štovanje

Papa Pio XI. proglasio ga je svetim 1935. godine, zajedno sa svetim Ivanom Fisherom, biskupom koji je zbog istog razloga pogubljen dva tjedna prije njega. Godine 2000. papa Ivan Pavao II. proglasio je Tomu Morea nebeskim zaštitnikom državnika i političara. Štuje se i u anglikanskoj tradiciji, gdje je od 1980. uvršten u kalendar časnih spomena. Njegovo djelo Utopija ostalo je trajni prilog europskoj političkoj misli, a njegov život primjer je vjernosti savjesti nasuprot pritisku vlasti.

Obitelj i posljednje riječi

Tijekom zatočeništva u Londonskom tornju More se dopisivao s kćeri Margaretom, koja mu je ostala najbliža duhovna sugovornica do kraja. U tim je pismima, sačuvanima do danas, jasno izrazio zašto ne može položiti traženu prisegu, iako je znao da šutnja neće biti dovoljna da ga spasi. Prije smaknuća zamolio je krvnika za oprost i sam mu, prema predaji, pomogao namjestiti glavu na klepetu, uz šaljivu opasku o svojoj bradi - koja, kako je rekao, nije počinila veleizdaju i ne zaslužuje da bude odsječena. Ta mješavina mirnoće, humora i dostojanstva u trenutku smrti ostala je jedna od najupečatljivijih slika engleske reformacijske povijesti.