Sveti Sebastijan, mučenik

Tko je bio sveti Sebastijan

O svetom Sebastijanu pouzdano se, priznaje i sama Katolička enciklopedija, može dokazati vrlo malo - u biti tek činjenica njegova mučeništva i pokopa u Rimu. Najstariji spomen nalazimo u "Depositio martyrum", rimskom kalendaru mučenika iz 354. godine, gdje se navodi da je Sebastijan pokopan uz Via Appiju. Kasnija, opširnija predaja o njegovu životu zabilježena je u takozvanim "Djelima" (Passio Sancti Sebastiani), tekstu nastalom vjerojatno početkom 5. stoljeća, a dugo pogrešno pripisivanom svetom Ambroziju. Upravo taj tekst - koji sama Katolička enciklopedija naziva nepovijesnim i nedostojnim potpunog povjerenja - oblikovao je sliku sveca kakvu danas poznajemo.

Podrijetlo i služba u Rimu

Prema Hrvatskoj enciklopediji, Sebastijan je rođen oko 265. godine u Narboni, na području današnje južne Francuske, a prema starijoj predaji koju prenosi sveti Ambrozije, potjecao je iz Milana, gdje je uživao štovanje već u Ambrozijevo doba (4. stoljeće). Prema Passio, došao je u Rim i postao pripadnik, štoviše zapovjednik, carske tjelesne straže pod carem Dioklecijanom. Njegov je vojnički ugled bio takav da mu je vjerovao i sam car, ne sluteći da je riječ o kršćaninu.

Tajna pomoć progonjenima

Predaja opisuje kako je Sebastijan svoj položaj u vojsci iskoristio za dobrobit progonjene Crkve: obilazio je kršćane bačene u tamnice, hrabrio ih u vjeri i djelima ljubavi prema bližnjemu, te je, prema Hrvatskoj enciklopediji, svojim primjerom potaknuo obraćenje više uglednih Rimljana. To je razdoblje potkraj 3. stoljeća, u vrijeme Dioklecijanova progona kršćana, koji je bio jedan od najžešćih u povijesti Rimskog Carstva.

Otkriće, osuda i strijele

Kad je njegova vjera otkrivena, oko 286. godine (taj se datum navodi u starijoj predaji, premda kronologija Dioklecijanova progona koji je počeo tek 303. godine otvara pitanja koja povjesničari različito tumače), Dioklecijan ga je, ogorčen izdajom čovjeka kojemu je vjerovao, osudio na smrt. Prema Passio, predan je mauretanijskim strijelcima koji su ga izrešetali strijelama i ostavili da umre. To je prizor koji je stoljećima poslije postao jedan od najprepoznatljivijih u kršćanskoj ikonografiji - mladić privezan uz stup ili drvo, probodan strijelama.

Predaja o ozdravljenju i drugoj smrti

Prema legendi, Sebastijan strijele nije preživio slučajno: pobožna udovica po imenu Irena, koja je došla pokopati njegovo tijelo, otkrila je da je još živ te ga je njegovala do potpunog ozdravljenja. Ozdravljeni Sebastijan, umjesto da pobjegne, ponovno je stao pred cara Dioklecijana i prekorio ga zbog okrutnosti prema kršćanima. Razjareni car ovoga puta naredio je da ga se smrtno izudara toljagama, a tijelo baci u veliku rimsku kanalizaciju, Cloacu maximu, kako mu se ne bi mogao odati kult. Prema predaji, njegovo je tijelo potom pronađeno i pokopano u katakombama koje danas nose njegovo ime, uz Via Appiju.

Štovanje, relikvije i zaštitništvo

Nad Sebastijanovim grobom 367. godine podignuta je bazilika, a dio njegovih relikvija prenesen je 826. godine u francuski grad Soissons. Katolička enciklopedija bilježi da je vjernicima kroz povijest pripisivano more zagovora u vrijeme kužnih epidemija - u Rimu 680., Milanu 1575. i Lisabonu 1599. godine - zbog čega se ustalilo njegovo štovanje kao zaštitnika od kuge, a od srednjeg vijeka i kao zaštitnika lovaca, vojnika i, kasnije, sportaša. Blagdan mu se slavi 20. siječnja.

Sebastijan u umjetnosti

Ikonografija svetog Sebastijana mijenjala se kroz stoljeća: najstariji poznati prikaz, mozaik iz oko 682. godine u rimskoj crkvi San Pietro in Vincoli, prikazuje ga kao bradatog muškarca u dostojanstvenom stavu, bez ikakve naznake mučeništva strijelama. Tek renesansa, od 15. stoljeća nadalje, počinje ga prikazivati kao mladića privezanog uz stup, probodenog strijelama - motiv koji su obradili, među mnogima, Ticijan i Sandro Botticelli, čineći Sebastijana jednim od najčešće slikanih svetaca zapadne umjetnosti.