1. poglavlje

1 Nakon što Aleksandar, sin Filipa, Makedonac podrijetlom iz zemlje Ketim, bi potukao Dariusa, kralja Perzijanaca i Medejaca, i bi postao kraljem umjesto njega, najprije nad Heladom, 2 on zametnu brojne ratove, ote mnogo tvrđa i pogubi kraljeva tih krajeva. 3 On stiže do na kraj svijeta i uze plijen od jednog mnoštva naroda. Zemlja umuknu pred njim. Njegovo se srce uznese i napuhnu od oholosti; 4 on sakupi jednu veoma moćnu vojsku i pokori zemlje, narode i dinastije, koji moraše njemu plaćati danak. 5 Nakon toga, on leže u krevet i shvati da je na umoru. 6 On sazva svoje plemenite časnike, one koji bijahu odgojeni s njim od njegove mladosti i podijeli između njih svoje kraljevstvo prije nego što će umrijeti. 7 Aleksandar bijaše vladao dvanaest godina kad umrije. 8 Njegovo plemeniti časnici uzeše vlast svaki u svom lenu. 9 Svi se ovjenčaše dijademom poslije njegove smrti i njihovi sinovi poslije njih jednim dugim tijekom godina. Oni umnožiše zla na zemlji. 10 Iziđe od njih jedan bezbožni izdanak: Antiohus Epifan, sin kralja Antiohusa, koji nakon što bijaše talac u Rimu, postade kraljem 137. godine grčkog kraljevstva. 11 U one dane iskrsnuše ništarije Izraelove, i oni zavedoše mnoge ljude govoreći: »Hajdemo, načinimo savez s narodima koji nas okružuju jer, otkada smo odijeljeni od njih, dosta nas je zla snašlo.« 12 Ta im je besjeda godila, 13 i mnogi između naroda se požuriše naći kod kralja koji im dade dopuštenje paziti običaje neznabožaca, 14 prema navadama ovih istih. Oni dakle podigoše jedan gimnazium u Jeruzalemu, 15 oni si prepraviše prepucij, učiniše istupanje iz svetog saveza, da bi se združili s poganima i prodaše se za činiti zlo. 16 Kad vidje svoju vladavinu učvršćenom, Antioh naumi postati kraljem Egipta da bi zavladao nad obama kraljevstvima. 17 Ušao je u Egipat s jednom golemom vojskom, s kolima, slonovima i jednom velikom flotom, 18 on zametnu boj protiv Ptolomeja, kralja Egipta, koji uzmaknu pred njim i pobježe ostavljajući brojne ranjenike. 19 Egipatske gradske utvrde biše zauzete i Antioh se dočepa egipatskog plijena. 20 Budući pobijedio Egipat, on se vrati 143. godine i uspe protiv Izraela i Jeruzalema s jednom moćnom vojskom. 21 Ušavši drsko u svetište, on uze zlatni oltar, kandelabre sa svjetiljkama i svim priborima, 22 stol za žrtvovanje, posude za libacije, zlatne kadionice, zavjesu i krune; što se tiče zlatnog ukrasa na pročelju templa, on ga cijelog skide. 23 On uze također i srebro, zlato, dragocjene predmete, i opljačka on skrivena blaga koja pronađe. 24 Uzevši sve, on ode u svoju zemlju. On bijaše počinio jedan pokolj i izrekao riječi krajnje drskosti. 25 Bi velika žalost nad Izraelom posvuda u zemlji, 26 Poglavari i starješine jecaše, mladići i djevojke oslabiše, a ljepota žena se pokvari. 27 Mladoženja zapjeva žalopojku a nevjesta sjede u svoju sobu sva u žalosti. 28 Zemlja zadrhta zbog svojih stanovnika, i sva kuća Jakovljeva bi pokrivena sramom. 29 Dvije godine poslije, kralj posla jednog poreznika u Judine gradove; on dođe u Jeruzalem s jednom ogromnom vojsko. 30 On uputi stanovnicima lažne riječi mira i oni mu povjerovaše. Potom se on nenadano baci na grad, nanese mu težak udarac i dade pobiti mnogo Izraelovih ljudi. 31 On opljačka grad, zapali ga, uništi kuće i bedem. 32 Oni porobiše žene i djecu i prisvojiše si stoku, 33 potom oni obnoviše Davidov grad s jednim povišenim i jakim bedemom, moćnim kulama, i to postade njihova tvrđa. 34 Oni tu smjestiše jednu iskvarenu pasminu, ljude bez vjere i zakona, i tu se utvrdiše. 35 Oni uskladištiše oružja i živeži, i odložiše plijen iz Jeruzalema koji bijahu sakupili i načiniše jednu veliku klopku. 36 To postade jedan zasjeda za svetište i jedan zao protivnik za Izrael u svako doba. 37 Oni proliše krv nedužnih uokolo svetišta i uprljaše sveto mjesto. 38 Stanovnici Jeruzalema pobjegoše zbog njih a varoš postade jedna naseobina stranaca, ona postade strana svojem potomstvu i njena vlastita djeca nju napustiše. 39 Njeno svetište bi opustošeno kao pustinja, njene svetkovine se pretvoriše u žalost, njeni šabati u porugu, njena čast u prijezir. 40 Primjereno njenoj slavi bi njeno beščašće i njena veličina ustupi mjesto žalosti. 41 Kralj zapovjedi da, u svem njegovom kraljevstvu, svi njegovi narodi postaju jedan narod i odriču se svi svojih običaja; 42 svi narodi se pokoriše kraljevim propisima. 43 Mnogo Izraelita dobrovoljno privolje njegovom vjerovanju, žrtvujući idolima i skrnaveći šabat. 44 Kralj također posla u Jeruzalem i u Judine gradove pisma po glasonošama, pripisujući im slijediti običaje tuđe zemlji, 45 odstraniti svetište holokausta, žrtvovanja i libacije, oskrnaviti šabate i blagdane, 46 uprljati svetište i svete stvari, 47 podići oltare, svetišta i temple idolima, žrtvovati svinje i nečiste životinje, 48 ostavljati njihove sinove neobrezane i učiniti se gnusan po svim vrstama nečistoća i skrnavljenja, 49 zaboravljajući tako Zakon i kvareći sve primjene. 50 Tko ne bude postupao prema kraljevoj zapovijedi bit će pogubljen. 51 To tim riječima kralj napisa svim svojim podanicima. On dade obučiti nadzornike za sav narod i zapovjedi gradovima Jude ponuditi žrtve u svakom gradu. 52 Mnogo ljudi iz naroda - mislimo svi oni koji napustiše Zakon -, povezaše se s njima. Oni naniješe zlo zemlji 53 i prinudiše Izrael sakriti se u sva svoja mjesta za skloništa. 54 Petnaestog dana Kisleva godine 145., kralj podiže Užas ožalošćenja na oltar holokausta, i u gradovima Jude uokolo on podiže oltare. 55 Na vratima kuća i na trgovima, spaljivao se tamjan. 56 Knjige Zakona, koje bi bile nađene, razderale bi se, potom bacale u vatru. 57 Ako bi se kod koga uspjela pronaći knjiga saveza, i ako bi se netko priklanjao Zakonu, nalog kraljev uzrokovao bi smrt njegovu. 58 Oni bjesniše svakog mjeseca protiv onih od Izraelita koji bi bili uhvaćeni u prekršaju. 59 Dvadeset i petog u mjesecu, prinosilo se na oltaru holokauste. 60 Žene koje bijahu obrezale svoju djecu, bijahu - sukladno propisu - pogubljivane, 61 njihova dojenčad vješana za vrat, kao i njihovi bližnji i oni koji bijahu obavili obrezanje. 62 Ipak, većina u Izraelu ostade postojana i imaše snage da ne jedu nečiste stvari. 63 Oni radije prihvaćaše umrijeti nego jesti nečista jela i skrnaviti sveti savez i oni umirahu. 64 To bijahu dani velikog gnjeva nad Izraelom.