7. poglavlje

1 Godine 151., Demetrius, sin Seleuka, pobježe iz Rima i uputi se s jednom šakom ljudi prema jednom obalnom gradu gdje ustanovi svoju vladavinu. 2 Kako on uđe u kraljevsku kuću svojih otaca, vojska uhvati Antioha i Liziasa za dovesti ih k njemu. 3 On bi o tome obaviješten: ” Ne pokazujte mi njihova lica“, reče on. 4 I vojska ih ubi a Demetrius sjede na svoj kraljevski prijestol. 5 Tad dođoše k njemu svi oni što Izrael računaše ljudima bez vjere i zakona, vođeni od Alkimea koji hlepiše za položajem velikog svećenika. 6 Oni optužiše narod pred kraljem govoreći: ” Juda i njegova braća uništili su sve tvoje prijatelje a nas rastjerali izvan naše zemlje. 7 Pošalji sada dakle jednog čovjeka od povjerenja da ode vidjeti sva pustošenja kojima se Juda učinio krivim među nama i u kraljevskom području, nek' ih se kazni, njih i sve njihove pobočnike.“ 8 Kralj izabra Bakhidesa, jednog od kraljevih prijatelja, koji vladaše Prekoeufratjem, velikog u kraljevini i vjernog kralju. 9 On ga posla s bezbožnim Alkimeom. Ovom posljednjem podijeli on svećeničku službu, i zaduži ga osvetiti se sinovima Izraelovim. 10 Oni pođoše s jednom brojnom vojskom i stigoše u zemlju Judu. Oni poslaše Judi i njegovoj braći glasonoše nositelje himbenih mirovnih prijedloga. 11 Židovi, videći da su oni došli s jednom jakom vojskom, ne pridadoše nikakve vrijednosti njihovim besjedama. 12 Jedno povjerenstvo sastavljeno od zakononznanaca sastade se ipak kod Alkimea i Bakhidesa, za potražiti jedno pravedno rješenje. 13 Među Izraelitima, prvi za moliti mir bijahu Asidejci. 14 Oni naime govoriše: ” To je jedan svećenik iz Aaronove loze koji je došao s odredima, on neće počiniti nepravde prema nama.“ 15 On im održa miroljubive govore i osigura ih prisegom: ” Mi ne tražimo nanijeti vam ikakvo zlo, ne više no vaši prijatelji.“ 16 Oni mu povjerovaše, a ipak on dade zatvoriti 60 između njih i pogubi ih u samo jednom danu, prema onom što je pisano: 17 Tijelo svetih i njihova krv, oni su prosuti uokolo Jeruzalema, i ne bijaše nikog za ukopati ih. 18 Tada, strah i užas zahvatiše sav narod: ” Nije bilo kod tih ljudi, govorilo se, ni istine ni pravednosti, jer oni su pogazili nagodbu i prisegu koju su dali.“ 19 Bakhides pođe iz Jeruzalema i podiže tabor u Betzetu. On posla uhititi brojne ljude koji se bijahu pridružili njemu, kao i neke iz naroda; on ih pokla i baci u veliki bunar. 20 On vrati pokrajinu Alkimeju, i ostavi s njim jednu vojsku za podržavati ga, potom Bakhides vrati se kralju. 21 Alkimej se boriše da bi bio prihvaćen kao veliki svećenik, 22 i svi oni koji sijaše zabunu među narodom svrstaše se oko njega; oni se učiniše gospodarima Jude i nanesoše jedan veliki udarac Izraelu. 23 Videći da Alkimejova zlodjela i njegovih pristaše protiv sinova Izraelovih nadilaze one poganske, 24 Juda prođe uokolo judejska područja. On se osveti otpadnicima i spriječi ih krstariti zemljom. ( 2 Mak 14.536) 25 Videći da Judas i njegovi sudruzi bijahu postali jači i svjestan da im ne može oduprijeti se, Alkime se vrati kod kralja i optuži ih za velika zla. 26 Kralj posla Nikanora, jednog od svojih slavnih generala, koji je pokazivao mržnju i neprijateljstvo Izraelu, sa zapovijedi da istrijebi narod. 27 Nikanor dođe u Jeruzalem s jednom brojnom vojskom i uputi Judi kao i njegovoj braći himbene miroljubive riječi: 28 ” Nek' ne bude boja između mene i vas; Ja ću doći s jednom malom pratnjom, za jedan mirovni sastanak.“ 29 On stiže kod Jude, i poni se prijateljski pozdraviše, ali neprijatelji bijahu spremni oteti Judu. 30 Primijetivši da Nikanor bijaše došao kod njega s himbenim namjerama, Juda se uplaši njegove nazočnosti i odbaci sastanak. 31 Nikanor, shvativši da njegova lukavština bijaše otkrivena, pokrenu se u susret Judi za potući ga kod Hafarsalama. 32 Na Nikanorovoj strani pade 500 ljudi a drugi pobjegoše u Grad Davidov. 33 Poslije tih događaja, Nikanor se uspe k brdu Sion i svećenici iziđoše iz svetog mjesta sa starješinama narodnim za miroljubivo ga pozdraviti i pokazati mu holokaust koji se nudi za kralja. 34 Ali on njih izvrgnu ruglu, uvrijedi ih i izgovori drske riječi. 35 On prisegnu gnjevno, govoreći: ” Ako Juda nije ovog puta predan u moje ruke, sa svojom vojskom, i ja se vratim kad mir bude uspostavljen, zapalit ću ovu kuću. “ I on ljutito iziđe. 36 Svećenici se vratiše i, zaustavljajući se nasuprot oltaru i Templu, oni rekoše u suzama: 37 ” To si ti, o Bože, koji si izabrao ovu Kuću da tvoje ime bude zazivano nad njom, da ona bude jedna kuća molitve i preklinjanja. 38 Izvrši svoju osvetu protiv ovog čovjeka i protiv njegove vojske i nek' padnu pod mačem. Sjeti se njihovih huljenja i ne dodijeli im više odgode.“ ( 2 Mak 15.136) 39 Nikanor iziđe iz Jeruzalema i podiže tabor u Bethoronu gdje jedna vojska iz Sirije dođe njemu se pridružiti. 40 Juda podiže tabor u Adazi s 3.000 ljudi. Juda tad izreče ovu molitvu: ” 41 Kad glasonoše kraljeve huliše, tvoj anđeo iziđe i pobi 185.000 među njima; 42 skrši danas pred nama tu vojsku i nek' drugi znaju da je on zlo govorio protiv ovog svetog mjesta, sudi mu prema njegovoj opakosti.“ 43 Vojske započeše boj trinaestog Adara, NIkanorova bi potučena, a on sam bi ubijen prvi u boju. 44 Kad vidješe da on bijaše pao, Nikanorovi vojnici pobacaše svoje oružje i pobjegoše. 45 Židovi ih proganjaše cijelog dana, od Adaze do Gazare, i dadoše da odjekuje zvonjava progona. 46 Iz svih okolnih judejskih sela, izlaziše se za opkoljavati ih i obarati. Svi padoše od mača i ni jedan jedini ne izmaknu. 47 Pokupiše ostatke i plijen, odsjekoše glavu Nikanoru i njegovu desnu ruku, koju on bijaše ispružio na drzak način, odnesoše ih i izložiše na očigled Jeruzalema. 48 Narod bi u veselju i proslavi taj dan kao jedan veliki dan veselja. 49 Propisa se godišnje slavljenje tog dana, trinaestog Adara. 50 Zemlja Juda bi u miru za neko vrijeme.