17. poglavlje

1 Filistinci prikupiše vojske svoje za rat. Oni se okupiše u Sokou Judinom i Azekau, u Efez-Damimu. 2 Saul i ljudi Izraelovi se okupiše i utaboriše u dolini Smrdljike, i postrojiše se u bojni poredak nasuprot Filistincima; 3 Filistinci se držaše na brdu s jedne strane; Izraeliti se držaše na brdu s druge stran ; dolina bijaše između njih. 4 Jedan prvak iziđe iz filistinskog tabora. On se zvaše Golijat a bijaše iz Gata. Njegov je rast bio šest lakata i jedan empan 5 Bila mu je glava pokrivena jednom brončanom kacigom i u oklopu od ljusaka. Težina oklopa bijaše 5.000 sikala bronce 6 Na nogama imaše dokoljenice od bronce, i jednu sulicu od bronce preko pleća. 7 Drvo njegovog koplja bijaše kao vratilo na tkalačkom stanu, a šiljak njegovog koplja težiše 600 sikala željeza. Nosač štita hodaše ispred njega. 8 On se postavi, i pozva redove Izraelove. On im reče: ” Čemu ste se vi postavili u bojne redove? Nisam li ja Filistinac, a vi roblje Saulovo? Izaberite jednog čovjeka i nek' siđe prema meni! 9 Ako je dovoljno jak za boriti se sa mnom i ako me nadjača, mi ćemo biti vaši robovi. Ako li sam ja jači od njega i nadjačam li ga, vi će te biti naši robovi i vi će te služiti nama. “ 10 Filistinac reče: ” Ja, danas izazivam redove Izraelove: dajte mi jednog čovjeka, da se potučemo! “ 11 Saul i sav Izrael čuše te riječi Filistinčeve i biše poraženi strahom. 12 David bijaše sin tog Efrateina iz Betlehema Judinog, koji se zvao Jese i imaše osam sinova. Taj čovjek bijaše vremešan u Saulovo vrijeme i imaše dosta ljudi. 13 Tri prva sina Jeseova bijahu dakle otišla. Oni bijahu slijedili Saula u rat. Tri Jeseova sina koja bijahu otišla u rat zvaše se, prvi Eliav, drugi Abinadab, i treći Šama. 14 David bijaše najmlađi; trojica starijih bijahu slijedili Saula, 15 ali David iđaše kod Saula i vraćaše se za napasati stado svojeg oca u Betlehemu. 16 Filistinac istupaše s jutra i s večeri i nuđaše se tako tijekom 40 dana. 17 Jese reče svom sinu Davidu: ” Uzmi dakle za svoju braću ovu mjeru prženog kruha i ovih deset kruhova i otrči u tabor odnijeti ih svojoj braći. 18 A ovih deset sireva, njih ćeš odnijeti zapovjedniku tisućeTi ćeš doznati novosti o zdravlju svoje braće i dobit ćeš i od njih jedan zalog. 19 Saul je s njima i sa svim ljudima Izraelovim u Dolini Smrdljike, bojujući protiv Filistinaca. 20 David se diže u rano jutro, ostavi stado jednom čuvaru, uze svoj tovar, ode slijedeći zapovijed Jeseovu, i stiže u taborište. Vojska, koja je išla na bojišnicu, izvikivala je ratne poklike. 21 Izraeliti i Filistinci zauzeše položaj, čelom u čelo. 22 David ostavi prtljagu kojom se bio natovario, u ruke čuvaru svoje prtljage, potom otrča na bojišnicu i dođe pozdraviti braću svoju. 23 Kako porazgovara s njima, kad evo uspinjaše se, redovi filistinski, prvak zvan Golijat, Filistinac iz Gata. On održa istu besjedu , i David ju ču. 24 Videći te ljude, svi ljudi Izraelovi se prestrašiše i pobjegoše. 25 Ljudi Izraelovi govoriše: ” Jeste li vidjeli ovog čovjeka koji se uspinje? On se uspinje da izaziva Izrael. Da ga jedan čovjek potuče i kralj će ga načiniti vrlo bogatim. Dat će mu svoju kćer i, njegovoj obitelji, povlastice u Izraelu. David se nudi za svladati Golijata 26 David reče ljudima koji stajahu pokraj njega: ” Što će se učiniti za čovjeka koji će pobijediti Filistinca i koji će odstraniti sram od Izraela? Tko je on, u stvari, taj Filistinac neobrezanik da bi izazivao bojne redove Boga živog? “ 27 Ljudi mu odgovoriše na isti način: ” Evo što će se učiniti za čovjeka koji će ga pobijediti. “ 28 Eliav, njegov prvorođeni brat, začu Davida govoriti s ljudima. On se naljuti na njega i reče mu: ” Zašto si ti dakle sišao? Kome si ostavio svoje malo stado u pustinji? Ja poznajem tvoje nemire i tvoje zle naume: došao si vidjeti bitku, zato si sišao. “ 29 David reče: ” Ali što sam ja učinio? Ja nisam učinio ništa osim što sam govorio. “ 30 On ga napusti i, obraćajući se drugom, on mu ponovi svoje pitanje. Ljudi mu dadoše isti odgovor kao i prethodni. 31 Međutim, riječi izgovorene od Davida bijahu saslušane, i prenesoše ih Saulu. Ovaj ga dade privesti. 32 David reče Saulu: ” Nek' se nitko ne obeshrabruje zbog tog Filistinca, tvoj će ga sluga otići svladati. “ 33 Saul reče Davidu: ” Ti si nesposoban ići svladati tog Filistinca, ti si samo jedan dječak, a on je od svoje mladosti jedan bojovnik.“ 34 David reče Saulu: ” Tvoj sluga bijaše pastir kod svog oca. Ako bi došao jedan lav, i isto jedan medvjed, za odnijeti ovčicu iz stada, 35 ja sam išao progoniti ga, ja bih ga udario i oteo ju iz njegovih ralja. Kad me od napadaše, ja bih ga zgrabio za grivu i smrtno udario. 36 Tvoj je sluga ubio i lava i medvjeda. Ovaj će neobrezani Filistinac biti kao jedan od njih, jer je izazivao bojne redove Boga živoga. “ 37 David reče: ” GOSPOD, koji me istrgao iz pandži lava i medvjed, taj je koji će me istrgnuti iz ruke ovog Filistinca. “ Saul reče Davidu: ” Idi, i nek' GOSPOD bude s tobom. “ 38 Saul odjenu Davida svojom vlastitom odjećom, stavi mu na glavu jednu brončanu kacigu i obuče mu jedan oklop. 39 David pripasa također mač Saulov i uzalud pokušavaše hodati, jer ne bijaše tome naučen. David reče Saulu: ” Ja neću moći hodati sa svim tim, jer ja nisam naučem tome. “ I David ga se oslobodi. 40 On uze u ruku svoj štap, izabra si u potoku pet dobro uglačanih kamenica, stavi ih u svoju pastirsku torbu, u bisage, i, praćekom u ruci istupi protiv Filistinca. 41 Filistinac prethođen od svojeg štitonoše, stavi se u pokret, približavajući se sve više i više Davidu. 42 Filistinac pogleda i, kad opazi Davida, on ga prezrije: bijaše to jedan dječak, svijetle puti i lijepog lica. 43 Filistinac reče Davidu: ” Jesam li ja jedan pas da ti dolaziš oboružan jednim štapom? “ I Filistinac prokle Davida svojim bogovima. 44 Filistinac reče Davidu: ” Dođi ovamo, da ja dam tvoje tijelo pticama nebeskim i zvijerima poljskim. “ 45 David reče Filistincu: ” Ti, dođi ti k meni naoružan jednim mačem, kopljem i sulicom; ja, ja dolazim k tebi naoružan imenom GOSPODA, svemogućeg, Boga bojnih redova Izraelovih, koje si ti izazvao. “ 46 Danas baš, GOSPOD će te predati meni u ruke, ja ću te ubiti i odrubiti glavu. Danas baš, ja ću dati lješeve vojske filistinske pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. I sva zemlja znat će da ima jedan Bog za Izrael. 47 I sav ovaj sabor znat će: nije to ni mačem, ni kopljem, da GOSPOD daje pobjedu, veće je GOSPOD gospodar rata i on će vas izručiti u naše ruke. “ 48 Dok se Filistinac kretaše za sučeliti Davida i približavaše se sve više i više, David potrča svom brzinom za postaviti se i suprotstaviti Filistincu. 49 David hitro stavi ruku u svoju torbu, otud uze jedan kamen, izbaci ga praće kom i udari Filistinca u čelo i on pade licem prema zemlji. 50 Tako David nadvlada Filistinca praćekom i kamenom. On udari Filistinca i ubi ga. Ne bijaše mača u ruci Davidovoj. 51 David potrča, zaustavi se pred Filistincem, uze njegov mač izvlačeći ga iz korica i njime dovrši Filistinca i odsječe mu glavu. Videći da njihov junak bijaše mrtav, Filistinci pobjegoše. 52 Ljudi Izraelovi i Judini se pokrenuše kličuči ratne pokliče i progoneći Filistince sve, do ulaza u dolinu i sve do vrata Ekrona. Lješevi Filistinaca ležaše na cesti Šaraimskoj, i sve do u Gat i u Ekron 53 Nakon jedne žestoke potjere, sinovi Izraelovi vratiše se opljačkati tabor Filistincima. 54 David uze glavu Filistinčevu i odnese ju u Jeruzalem i stavi njegovo oružje u svoj vlastiti šator. Gledajući Davida odlaziti za sučeliti Filistinca, Saul bijaše rekao Abneru, zapovjedniku vojske: ” Čiji je sin ovaj momak, Abneru? “ A Abner bijaše rekao: ” Tvojeg mi života, o kralju, ja ne znam. “ Kralj bijaše rekao: ” Raspitaj se osobno čiji sin taj mladiće. “ Kad se David vrati, nakon što je ubio Filistinca, Abner ga uze i odvedepred Saula. On imaše u ruci glavu Filistinčevu. Saul mu reče: ”Čiji si ti sin, moj momče?“ David reče:” Ja sam sin tvojeg sluge, Jesea iz Betlehema.“