22. poglavlje
1 » Braćo i očevi, slušajte dakle, obranu koju vam sada ja imam ponuditi.«
2 Mir se još poveća kad oni čuše da im se Pavao obraća na hebrejskom jeziku.
3 » Ja sam Židov, rođen u Tarzi u Ciliciji, ali ovdje, u ovom gradu, gdje ja bijah odgojen i gdje sam primio do nogu Gamalielovih jedno obrazovanje strogo sukladno Zakonu naših otaca. Ja bijah jedan surov pristaša Božji, kao što ste vi to danas,
4 i, protjeravajući na smrt ovaj Put, ja sam davao bacati u lance i u zatvor ljude i žene.
5 Veliki svećenik i sav zbor starješina mogli bi to posvjedočiti: od njih, naime, ja primih pisma za našu braću kad sam se našao u Damasku s poslanstvom da svežem u lance i dovedem u Jeruzalem, za primiti kaznu, one koji bijahu ondje.
6 » Ja prelazih dakle svoj put i primicah se Damasku kad iznenada, pred podne, jedna velika svjetlost došla s neba ovi mene svojim sjajem.
7 Ja padoh na zemlju i začuh jedan glas govoriti mi: Saule, Saule, zašto me progoniš?
8 Ja odgovorih: Tko si ti, Gospodine? Glas preuze: Ja sam Isus Nazorejac, ja sam taj koga ti progoniš.
9 Moji pratitelji vidješe svjetlost ali ne čuše glas koji meni govoraše.
10 Ja upitah: Što trebam učiniti, Gospodine? A Gospodin mi odgovori: » Podigni se, idi u Damask, a ondje će te pokazati u pojedinost zadaću koja ti je naznačena.
11 Ali, kako mi ta svjetlost bijaše oduzela vid, moji me kompanjoni moraše voditi za ruku da bih stigao u Damask.
12 » Bijaše ondje jedan stanoviti Ananias; bijaše to pobožan čovjek, vjeran Zakonu, čiji ugled bijaše dobar kod svih Židova koji ondje stanovahu.
13 On me dođe naći i reče mi tada: Saule, brate moj, progledaj ponovo! I, u istom času, ja ponovo nađoh vid.
14 On mi reče: Bog naših otaca ti je namijenio upoznati njegovu volju, to jest Pravednog i njegov vlastiti glas.
15 Ti moraš naime, biti svjedokom za njega, pred svim ljudima, o onome što budeš vidio i čuo.
16 Zašto dakle dvojiti? Hajdemo! Primi krštenje i očišćenje od svojih grijeha zazivajući njegovo ime.
17 » Od povratka u Jeruzalem, dok bijah u molitvi u Templu, dođe mi jedan dan te padoh u zanos
18 i vidjeh Gospodina koji mi govoraše: Brzo, napusti neodložno Jeruzalem, jer, oni neće prihvatiti svjedočenje koje ćeš mi ti činiti.
19 Ja odgovorih: Ali, Gospodine, oni znaju dobro da sam ja taj koji odlažah u sinagoge za staviti u zatvor i tući šibama one koji vjeruju u tebe.
20 I dok krv Stjepanova, tvog svjedoka, bijaše prolivena, ja također bijah ondje, ja povlađivah njegovim ubojicama i čuvah njihovu odjeću.
21 Ali, on mi reče: Idi, u daljinu, prema poganskim narodima, gdje ću te ja poslati. «
22 Židovi koji bijahu slušali Pavla sve do ovih riječi stadoše tada ispuštati krikove: » Da se oslobodi zemlja jedne takve jedinke! On ne treba ostati živ! «
23 Kako se oni deraše, bacaše svoje ogrtače i hitaše prašinu u zrak,
24 tribun zapovijedi da uvedu Pavla u tvrđavu i da mi bičevima prilijepe pitanje za otkriti razlog takvih povika koje izvikivahu protiv njega.
25 Upravo htjedoše opružiti Pavla za bičevanje kad on reče stotniku na službi: »Jednog rimskog građanina, koji čak ne bijaše ni suđen, imate li pravo bičevati? «
26 Na te riječi, stotnik ode obavijestiti tribuna: » Što to činiš? Ovaj je čovjek rimski građanin! «
27 Tribun se vrati ponovo ispitati Pavla: » Reci mi, jesi li ti zaista rimski građanin? Da, reče Pavao. «
28 Tribun preuze: » Ja, za steći to pravo, morah platiti pozamašnu svotu. A ja, reče Pavao, ja ga držim od rođenja.«
29 Oni koji ga htjedoše staviti na ispitivanje smjesta ga pustiše; što se tiče tribuna, njega spopade strah kad otkri da to bijaše rimski građanin kojeg držaše u lancima.
30 Sutradan, odlučan saznati sa sigurnošću čime to Židovi optužuju Pavla, on mu dade skinuti lance; potom on sazva jednu sjednicu velikih svećenika sa svim Sanhedrinom i dade svesti Pavla da se pojavi pred njima.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.