21. poglavlje

1 Nakon što smo im se istrgli i ponovo isplovili, usmjerili smo se ravno na Kos; sutradan, na Rodos, i odande na Pataru. 2 Našavši jednu lađu na polasku za Feniciju, uspeli smo se na palubu i dohvatili se mora. 3 Stigavši nadogled Cipra, ostavili smo otok lijevo za usmjeriti se prema Siriji i iskrcali se u Tiru, gdje naime, lađa trebaše iskrcati svoj tovar. 4 Ondje smo ostali sedam dana, jer ondje bijasmo otkrili učenike; podstaknuti Svetim Duhom oni govoraše Pavlu da se ne uspinje u Jeruzalem. 5 Kad se navršilo vrijeme našeg boravka mi ipak nanovo otputovasmo i, dok iđasmo, svi nas praćaše, žene i djecu podrazumijevajući, sve do izvan grada. Ondje, na koljenima na žalu, mi smo se pomolili; 6 potom, izmijenili pozdrave rastanka, uspeli se u lađu a, oni vratiše se kući. 7 Što se tiče nas, nakon našeg prolaska od Tira, stigli smo u Ptolemaidu i, nakon što smo pozdravili braću proveli smo jedan dan s njima. 8 Sutradan pošto ponovo otputovasmo, stigli smo u Cezareju gdje smo se našli u kući Filipa Evanđeliste, jednog od Sedmorice, i boravili smo kod njega. 9 On imaše četiri kćeri, djevice koje prorokovaše. 10 Dok mi provodismo više dana ondje, stigao je jedan prorok iz Judeje, imenom Agabus. 11 Došavši k nama, on uze pojas Pavlov, zaveza sebi noge i ruke i izjavi: » Evo što kaže Sveti Duh. Čovjek kojem pripadaše ovaj pojas, evo kako, u Jeruzalemu, Židovi svezat će ga i izručiti u ruke poganima! « 12 Na te riječi, mi i braća iz grada, preklinjali smo Pavla da se ne uspinje u Jeruzalem. 13 On nam tada odgovori: » Što plačete i slamate srce moje? Ja sam spreman, ne samo biti svezan veći i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa. « 14 Kako se on ne puštaše uvjeriti, mi nismo ustrajali. » Nek' bude volja izvršena volja Gospodinova, kazasmo. « 15 Na kraju tih nekoliko dana, kad su pripreme jednom bile završene, mi smo se uspeli prema Jeruzalemu; 16 učenici iz Cezareje, koji se također nalaziše u našoj pratnji, odveli su nas smjestiti se kod Mnasona iz Cipra, jednog učenika iz prvog razdoblja. 17 Po našem dolasku u Jeruzalem, braća nas primiše sa zadovoljstvom. 18 Sutradan, Pavao se s nama našao kod Jakova gdje se nalaziše također i sve starješine. 19 Budući ih pozdravili, oni im ispričaše u pojedinosti sve što, po njihovoj službi, Bog bijaše ispunio kod pogana. 20 Slušatelji izraziše slavu Bogu, a njemu rekoše: » Ti možeš vidjeti, brate, koliko tisuća vjernika ima među Židovima, i svi su gorljivi pristaše Zakona. 21 No, oni su obaviješteni o glasovima koji kruže o tebi: tvoje poučavanje nagoni sve Židove koji žive među poganima napustiti Mojsija; ti im govoriš da više ne obrezuju djecu i da više ne slijede zakona. 22 Što učiniti? Oni će bez ikakve sumnja saznati da si ti ovdje. 23 Učini dakle, ono što ćemo ti mi reći. Mi imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom. 24 Uzmi ih sa sobom, izvrši očišćenje u isto vrijeme kad i oni pobrini se za njihov trošak. Oni će tada moći dati ošišati glavu i svi će razumjeti da glasine koje kruže o tebi ne znače, veći da si ti također suglasan vršenju Zakona. 25 Što se tiče pogana koji su postali vjerujući, njima smo napisali naše odluke: paziti se mesa poganskih žrtvovanja, krvi, zagušenog mesa, i nemoralnosti. « 26 Slijedećeg dana, Pavao uze dakle te ljude sa sobom, poče očišćenje u isto vrijeme kad i oni, ode u Templ, za naznačiti dan kad će nakon izvršenog očišćenja biti ponuđena žrtva za svakog od njih. 27 Sedam dana bijaše se navršavalo kad Židovi iz Azije, koji ga bijahu opazili u Templu, podigoše sve mnoštvo i staviše ruku na njega. 28 Oni vikaše: » Izraeliti, u pomoći! Evo ga, čovjeka koji se bori protiv našeg naroda i Zakona i ovog mjesta poučavanjem koje prenosi svuda i svakome! On je čak i Grke doveo u Templ i tako oskrnavio ovo sveto mjesto. « 29 Oni, naime, veći bijahu vidjeli Trofima iz Efeza s njim u gradu i bijahu mislili da ga bijaše uveo u Templ. 30 Cijeli grad se pobuni i narod stiže u mnoštvu. Dograbiše Pavla i odvukoše ga izvan Templa, čija vrata smjesta bijahu zatvorena. 31 Gledali su kako ga ubiti kad ova novost stiže tribunu kohorte: sav je Jeruzalem u velikom neredu! « 32 On smjesta sakupi vojnike i stotnike i dade navaliti na mnoštvo: kad ugledaše tribuna i vojnike, prestadoše tući Pavla. 33 Približavajući se, tribun ga tad pograbi i dade zapovijed da se sveže s dva lanca; potom htijaše doznati tko on bijaše i što bijaše učinio. 34 Ali, u mnoštvu, svaki vikaše drugu stvar, zbog tog meteža, ne mogaše on dobiti nikakvog pouzdanog odgovora, pa dade zapovijed odvesti Pavla u tvrđavu. 35 Kad ovaj posljednji bi na stepeniku stubišta, vojnici ga moraše nositi zbog nasilnosti mnoštva, 36 jer sav ga narod slijeđaše i vikaše: » Na smrt! « 37 U času kad će ga uvesti u tvrđavu, Pavao reče tribunu: » Mogu li ti ja reći jednu riječ? Ti znaš grčki, odgovori on? 38 Ti dakle nisi Egipćanin koji, u ovo posljednje vrijeme, podiže i odvede u pustinju 4.000 bodežnika? 39 Ja? preuze Pavao, ja sam Židov, iz Tarze u Ciliciji, građanin jednog grada koji nije bez ugleda. ja te molim, dopusti mi govoriti narodu. « 40 Dopuštenje dano, Pavao, osovljen na stepenicama, dade znak narodu. Nastade velika tišina i on im uputi riječ hebrejskim jezikom: