27. poglavlje

1 Kad naše ukrcavanje za Italiju bi odlučeno, predadoše Pavla i druge zatvorenike jednom stotniku imenom Julius, iz Kohorte Augusta. 2 Tada smo se uspeli u jednu lađu iz Adramicija na polasku za obalu Azije i isplovismo na more. Bijaše s nama Aristark, jedan Makedonac iz Soluna. 3 Sutradan, prilikom jednog izlaska u Sidonu, Julius, koji postupaše ljudski s Pavlom, dopusti mu izići i pronaći njegove prijatelje i iskoristiti priliku za prijam. 4 Otuda, isplovivši ponovo na more, krenusmo pod Cipar, jer nam vjetrovi bijahu protivni. 5 To bi tada prelazak mora tik uz Pamfiliju i Ciliciju i iskrcali smo se u Miri, licijskoj. 6 Stotnik, našavši ondje lađu iz Aleksandrije na putu za Italiju, dade nas ukrcati. 7 Tijekom nekoliko dana naša plovidba bi usporena pa uz veliku muku stigosmo u visinu Knide. Kako protivni vjetar ustrajavaše, mi smo pošli pod Kretu, prema rtu Salmone 8 i, nakon što smo ga mimoišli, stigli smo na jedno mjesto zvano "Lijepa vrata", pokraj grada Lazeje. 9 Ali, jedno stanovito vrijeme bijaše isteklo i od tada postajaše opasno ploviti, budući da Post bijaše već prošao. Pavao htjede dati svoje mišljenje: 10 » Prijatelji moji, reče im on, ja cijenim da će plovidba nanijeti štete i značajne gubitke ne samo za tovar i lađu, veći također i za naše osobe. « 11 Stotnik se ipak, više pouzdavao u kapetana i u nadzornika tovara nego u Pavlova upozorenja. Kako je luka, osim toga, loše bila pripravljena za zimovanje, 12 većina bi stajališta da se ponovo isplovi na more; vidjet će se da li će se moći dosegnuti Feniks, jedna luka na Kreti, otvorena jugozapadu i sjevero-zapadu, i tu provesti zimu. 13 Jedan lahorić s juga bijaše se podigao i oni zamišljaše da prijedlog bijaše ostvariv; budući dakle, digli sidro, oni nastojaše ploviti tik uz obalu Krete. 14 Ali, gotovo istovremeno, dolazeći s otoka, jedan orkanski vjetar, kojeg se zove erakilon, obori se na njih; 15 lađa bi ponesena, nemoćna uzići uz vjetar, i, puštajući se nositi, mi smo odneseni od obale. 16 Išavši pod zaštitom jednog otočića zvanog Kauda, ipak smo uspjeli, jedva, svladati lađicu. Nakon što smo ga digli na palubu, pristupili smo pripremi sredstava za nuždu: 17 opasati lađu konopima i, iz straha da se ne nasučemo na Sirtu, ići s plutajućim sidrom; i tako nastaviti odmicati. 18 Sutradan, kako još uvijek bijasmo žestoko potresani olujom, izbacili smo tovar 19 i, trećeg dana, svojim vlastitim rukama mornari spustiše snast. 20 Ni sunce ni zvijezde se ne pokazivaše veći više dana: oluja, jedne neobične siline, ostajaše opasna: otada gubljasmo svaku nadu da ćemo biti spašeni. 21 Nije se više imalo što jesti, veći dugo vremena, kad Pavao, stojeći usred njih, reče: » Vi vidite, prijatelji moji, trebalo je slijediti moj savjet, ne napuštati Kretu i uštedjeti tako ove štete i ove gubitke. 22 Ali, sada, ja vas pozivam sačuvati hrabrost: jer, nitko od vas neće ovdje izgubiti život; samo će lađa biti izgubljena. 23 Te iste noći, naime, jedan anđeo Boga kojem ja pripadam i kojem služim predstavio mi se 24 i rekao mi: Ne boj se Pavle; ti se moraš pojaviti pred carem i Bog ti također dodjeljuje život svih tvojih pratitelja na plovidbi! 25 Smjelo, dakle, prijatelji moji! Ja vjerujem Bogu: bit će kako mi je on kazao. 26 Mi se moramo nasukati na jedan otok. « 27 Bijaše četrnaesta noći kako mi bijasmo nosani po Jadranu; oko ponoći, mornari su predosjetili približavanje nekog tla. 28 Bacivši tada olovnicu, oni ustanoviše dvadeset hvati; nešto dalje, oni ju baciše ponovo i ustanoviše petnaest. 29 U strahu da ne naiđemo na grebene, oni su tada bacili četiri sidra otraga i živo priželjkivali dolazak dana. 30 Ali, kako mornari pod izlikom pramčanog sidrenja u četverovezu, nastojaše pobjeći s lađe i stavljaše čamac u more, 31 Pavao reče stotniku i vojnicima: » Ako ti ljudi ne ostanu na lađi, vi, nećete moći biti spašeni.. « 32 Vojnici tada presjekoše užad čamca i pustiše ga otići. 33 Čekajući dan, Pavao obveza sve uzeti hrane: » Danas, četrnaesti je dan kako ste vi proveli u očekivanju bez jela, i vi još uvijek ništa ne jedete. 34 Ja vas obvezujem dakle, jesti, jer to je za vaš spas. Još jedanput, nitko od vas neće izgubiti ni dlaku s glave. « 35 Na te riječi, on uze kruha, i pred svima zahvali se Bogu, razlomi ga i poče jesti. 36 Tada svi, povrativši hrabrost, počeše također jesti. 37 U svemu, bijaše nas 276 osoba na lađi. 38 Kad smo se nasitili, olakšasmo lađu bacajući žito u more. 39 Kad je svanulo, mornari ne prepoznaše zemlju, ali razabraše jedan zaljev s obalom i imaše namjeru, ako je moguće, ondje nasukati lađu. 40 Oni su tada skliznuli sidra preko ruba, ostavljajući ih u moru, dok su stražnja vesla odriješili; potom, razvili prvenjaču u vjetar i usmjerili pramac k žalu. 41 Ali, udare o pješčani sprud i tu nasuču lađu; pramac, zabijen, ostade uhvaćen; dok krma bijaše razdvojena udarcima mora. 42 Vojnici dobiše tada ideju pobiti zatvorenike, iz straha da ne pobjegnu plivajući. 43 Ali, stotnik, odluči spasiti Pavla, spriječi ih izvršiti svoj naum; on zapovijedi onima koji znaju plivati da, prvi poskaču u vodu i dohvate se tla. 44 Drugi to učiniše bilo na daskama bilo na olupinama lađe. I tako se svi nađoše živi i zdravi na zemlji.