14. poglavlje

1 A Isus bijaše ušao kod jednog od poglavara farizeja na dan šabata za objedovati; oni ga promatraše, 2 i upravo se jedan bolesnik od vodene bolesti nalaziše pred njim. 3 Isus uze riječ i reče zakonoznalcima i farizejima: Je li dopušteno ili nije dopušteno izliječiti jednog bolesnika na dan šabata? « 4 Ali, oni šućaše. Tada Isus, uzimajući bolesnika, izliječi njega i otpusti ga. 5 Potom on im reče: » Koji od vas, ako njegov sin ili njegovo govedo padne u jednu rupu, neće njega odmah izvući u sred šabata? « 6 A oni ne mogaše ništa odgovoriti na to. 7 Isus reče uzvanicima jednu prispodobu, jer je opazio da oni izabirahu prva mjesta; on im reče: 8 » Kad si pozvan na svadbu, ne priliči tebi sjesti na prvo mjesto, iz straha da je pozvan netko važniji od tebe, i da onaj koji vas je pozvao, 9 tebe i njega, ne dođe tebi reći: Ustupi njemu mjesto; tad ti ćeš sav smeten otići uzeti zadnje mjesto. 10 Naprotiv, kad si pozvan, smjesti se na posljednje mjesto, da bi po svom dolasku, onaj koji te pozvao tebi rekao: Prijatelju moj, pomakni se malo više. Tad će za tebe biti čast pred svima koji su s tobom za stolom. 11 Jer svaki čovjek koji se uzdigne bit će spušten, a onaj koji se spusti bit će uzdignut. « 12 I on također reče onome koji bijaše pozvan: » Kad daješ jedan ručak ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede, jer oni će također pozvati tebe za uzvrat, i to će ti biti vraćeno. 13 Naprotiv, kad priređuješ gozbu, pozovi sirote, obogavljene, hrome, slijepe, 14 i bit ćeš sretan ti, jer oni ti nemaju čime vratiti: naime, to će ti biti vraćeno na uskrsnuću pravednika. « 15 Slušajući te riječi, jedan od gostiju reče Isusu: » Sretan koji će sudjelovati u objedovanju u kraljevstvu Božjem! « 16 On reče njemu: » Jedan je čovjek davao jednu veliku gozbu, i on pozva mnogo svijeta. 17 U vrijeme gozbe, on posla svog slugu reći gostima: Dođite, sada je spremno. 18 » Tad se oni stadoše ispričavati svi na isti način. Prvi mu reče: Upravo sam kupio polje i moram ga ići vidjeti; molim te, ispričaj me. 19 Drugi reče: Upravo sam kupio par goveda i idem ih iskušati; molim te, ispričaj me. 20 Jedan drugi reče: Ja sam se upravo oženio, i zato ne mogu doći. 21 Po svom povratku, sluga prenese sve te odgovore svom gospodaru. Tada, rasrđen, gospodar kuće reče svom sluzi: Otiđi brzo po trgovima i ulicama grada, i dovedi ovamo sirote, sakate, slijepe i hrome. 22 Potom sluga dođe reći: Gospodaru, sve sam učinio što si ti zapovjedio, a ima još uvijek mjesta. 23 Gospodar tada reče sluzi: Otiđi po putovima i vrtovima, i prinudi ljude doći, da bi moja kuća bila puna. 24 Jer, ja vam to kažem, nitko od onih koji bijahu zvani neće okusiti od moje gozbe. « 25 Veliko mnoštvo putovaše s Isusom; on se okrenu i reče im: 26 » Ako netko dođe k meni, a da me ne pretpostavi svom ocu, svojoj majci, svojoj ženi, svojoj djeci, svojoj braći, svojim sestrama, i čak samom svom životu, on ne može biti moj učenik. 27 Onaj koji ne nosi svoj križ i ne ide u mojoj sljedbi ne može biti moj učenik. 28 Naime, koji od vas, kad hoće sagraditi kulu, ne počinje tako da sjedne i proračuna trošak i prosudi ima li čime ići do samog svršetka? 29 Inače, ako postavi temelje, a da ne može završiti, svi oni koji ga vide stat će se sprdati s njim 30 i reći će: Evo jednog čovjeka koji je počeo graditi, a koji nije mogao dovršiti! 31 Ili, koji kralj, kad polazi u rat s jednim drugim kraljem, ne počinje tako da sjedne za razmotriti je li sposoban s 10.000 ljudi, sučeliti se onome koji ide na njega s 20.000 ljudi? 32 Inače, dok još drugi bude daleko od njega, on pošalje izaslanika i moli ga za sklopiti mir. 33 Na isti način, ako neki između vas ne odrekne se svega što mu pripada ne može biti moj učenik. 34 Da, to je jedna dobra stvar, kao sol. Ali, ako sol sama izgubi svoj okus, čime će joj se on dati? 35 Nije dobra ni za zemlju, ni za gnojivo: baca ju se napolje. Onaj koji ima uši za slušati, nek čuje. «