15. poglavlje
1 Ubirači poreza i grješnici se svi primaknuše k njemu da bi ga slušali.
2 A farizeji i pismoznalci mrmljaše; oni govoraše: » Ovaj čovjek čini dobar prijem grješnicima i jede s njima!
3 Tad im on reče ovu prispodobu:
4 » Koji između vas, ako ima stotinu ovaca i ako izgubi jednu, ne ostavlja onih 99 drugih u pustinji za otići u potragu za onom koju je izgubio sve dok ona ne bude pronađena?
5 I kad ju je pronašao, on ju sav radostan natovari na svoja pleća,
6 i, po povratku kući, sakupi svoje prijatelje i susjede, i on im kaže: Radujte se sa mnom, jer ja sam pronašao ponovo, svoju ovcu koja bijaše izgubljena!
7 Ja vam to kažem, tako će biti radost u nebu, za samo jednog grješnika koji se obrati, više no za 99 pravednih koji nisu trebali obraćenja.
8 » Ili još, koja žena, ako ima deset srebrnjaka i izgubi jedan, ne zapali svjetiljku, ne pomete kuću i ne traži ga brižno sve dok ne bude pronađen?
9 I kad ga pronađe, ona sakupi svoje susjede i prijateljice, i kaže im: Radujte se sa mnom, jer ja sam ga pronašla, novčići koji sam bila izgubila!
10 Tako je, ja vam to kažem, radost kod anđela Božjih za samo jednog grješnika koji se obrati. «
11 On još reče: » Jedan čovjek imaše dva sina.
12 Najmlađi reče svom ocu: Oče, daj meni dio dobra koji mi pripada. I otac mu podijeli njegovo imanje.
13 Malo za tim, najmlađi sin, prodavši sve, pođe u daleku zemlju i raspe svoje dobro na neuredan život.
14 Kad bi sve potrošio, jedna velika glad zavlada tom zemljom, i on se nađe u neimaštini.
15 On se ode iznajmiti u službu jednog od građana te zemlje koji ga posla u svoja polja čuvati svinje.
16 On poželi napuniti stomak lupinama koje su jele svinje, ali nitko mu ih ne dade.
17 Vrativši se tad kući, on si reče: » Koliko radnici mog oca imaju kruha na pretek, dok ja ovdje umirem od gladi!
18 Ja ću otići k svom ocu i reći ću mu: Oče, ja sam zgriješio prema nebu i protiv tebe.
19 Ja više ne zaslužujem biti nazivan tvojim sinom. Postupaj sa mnom kao sa svojim radnicima.
20 On ode k svom ocu. Kad on bijaše još daleko, njegov otac ga primijeti i obuze ga sažaljenje: on potrča baciti mu se u zagrljaj i obasu ga poljupcima.
21 Sin mu reče: Oče ja sam zgriješio prema nebu i protiv tebe. Ja ne zaslužujem više nazivati se tvojim sinom…
22 Ali, otac reče svojim slugama: Brzo, donesite lijepu odjeću, i odjenite ga; stavite mu prsten na prst, sandale na noge.
23 Dovedite utovljeno tele, zakoljite ga, jedimo i slavimo,
24 jer moj sin koji bijaše mrtav i evo ga vratio se u život, on bijaše izgubljen i pronađen je. I oni stadoše slaviti.
25 Njegov prvorođeni sin bijaše u poljima. Kad, u svom povratku, on priđe kući, začu glazbu i plesanje.
26 Pozivajući jednog od slugu, on ga upita što je to bilo.
27 Ovaj mu reče: To je tvoj brat stigao, a tvoj otac je zaklao tovljeno tele, jer je on stigao u dobrom zdravlju.
28 ali, on uzvrati svom ocu: Evo godinama te služim a da nikad nisam usprotivio se tvojim zapovijedima; a, meni, ti nikad nisi dao ni jednu kozu za slaviti s mojim prijateljima.
30 Ali, kad je tvoj sin stigao, on koji je pojeo tvoje imanje s djevojkama, ti si zaklao tovljeno tele za njega!
31 Tad mu otac reče: Dijete moje, ti, ti si uvijek sa mnom, i sve što je moje i tvoje je.
32 Već, trebalo je slaviti, jer tvoj brat koji je stigao bijaše mrtav i evo ga živog, on bijaše izgubljen i evo ga ponovo nađenog. «
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.