23. poglavlje
1 I oni se svi digoše za odvesti ga pred Pilata.
2 Tad ga oni stadoše optuživati ovim riječima: » Mi smo našli da ovaj čovjek unosi smutnju u naš narod: on sprječava plaćanje poreza Cezaru i naziva sebe Spasiteljem, kraljem.«
3 Pilat ga ispitivaše: » Jesi li ti kralj Židova? « Isus mu odgovori: » Ti si taj koji je to rekao. «
4 Pilat reče velikim svećenicima i mnoštvu: » Ja ne nalazim ništa u ovog čovjeka što zaslužuje osudu. «
5 Ali, oni uznastojaše govoreći: « On pobunjuje narod poučavaj ući po svoj Judeji od Galileje sve dovde. «
6 Na te riječi, Pilat upita da li je taj čovjek Galilejac
7 i, doznavši da zavisi od Herodove vlasti, on ga posla ovom posljednjem koji se tih dana također nalazio u Jeruzalemu.
8 Kad vidje Isusa, Herod se jako obradova, jer ga je već od prije dugo vremena želio vidjeti, zbog onoga što je čuo govoriti o njemu, i nadao se vidjeti kakvo čudo.
9 On mu je postavljao mnoga pitanja, ali Isus ništa ne odgovori.
10 Veliki svećenici i pismoznalci koji bijahu ondje žestoko ga optuživaše.
11 Herod u pratnji svoji stražara se odnošaše prezrivo spram njega i sprdaše se s njim; on ga odjenu u blještavu odjeću i vrati k Pilatu.
12 Tog dana Herod i Pilat postadoše prijatelji, oni koji bijahu otprije neprijatelji.
13 Pilat tada sazva velike svećenike, poglavare i narod
14 i reče im: » Vi ste mi doveli ovog čovjeka kao onog koji odvraća narod s pravog puta; no, ja sam prije vas pristupio ispitivanju njegovu i nisam našao ništa između djela ovog čovjeka, za koja ga optužujete, što bi zasluživalo osudu;
15 ni Herod također, pošto nam ga je vratio. Tako nema ničeg u onome što je učinio, a što bi zasluživali smrt njegovu.
16 Ja ću dakle njemu dosuditi jednu kaznu i osloboditi ga. «
18 Oni svi zajedno povikaše: » Pogubi njega a oslobodi nam Barrabasa. «
19 Ovaj posljednji bijaše bačen u zatvor za jednu pobunu koja se zbila u gradu i za ubojstvo.
20 Nanovo Pilat im se obrati s namjerom da oslobodi Isusa.
21 Ali, oni se deraše: » Razapni, razapni ga.«
22 Po treći put, on im reče: » Koje je dakle, zlo napravio ovaj čovjek? Ja u njemu ne nalazim ništa što bi zasluživalo smrt. Ja ću dakle njemu dosuditi jedno kažnjavanje i oslobodit ću ga. «
23 Ali, oni ustrajaše uz snažne povike, a njihova galama postajaše sve jača.
24 Tada Pilat odluči da im zadovolji molbu.
25 On oslobodi onoga koji bijaše bačen u zatvor zbog pobune, onog kojeg oni iskaše; glede Isusa, njega predade njihovoj volji.
26 Dok ga odvodiše, oni uzeše stanovitog Šimuna iz Cirene koji dolažaše iz polja, i natovariše mu križ za nositi ga iza Isusa.
27 On bijaše praćen od velikog mnoštva naroda, i među ostalim, ženama koje se udaraše u grudi i žališe nad njim.
28 Isus se okrenu prema njima i reče im: » Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, već plačite nad vama samima i nad svojom djecom.
29 Jer, evo dolaziti dana kad će se govoriti: Sretne žene nerotkinje i one koje ne rađaju niti doje.
30 Tad će se stati govoriti planinama: Padnite na nas, i brdima: sakrijte nas.
31 Jer, postupa li se tako sa zelenim drvetom, što li će biti sa suhim drvetom? «
32 Vodiše, također druge, dva zločinca, za pogubiti ih s njim.
33 Kad stigoše u mjesto zvano » Lubanja «, oni ga ondje razapeše kao i ona dva zločinca, jedno na desno, drugog na lijevo.
34 Isus govoraše: » Oče, oprosti im, jer oni ne znaju što čine. «A, za podijeliti njegovu odjeću, oni ždrijebaše.
35 Narod ostajaše gledati ga; poglavari, oni, izrugivaše se; oni govoraše: » On je spašavao druge. Nek' spasi sebe samog ako je Spasitelj Božji, Izabranik! «
36 Vojnici se također sprdaše s njim: prilazeći mu oni mu nudeći octa, rekoše: » Ako si kralj Židova, spasi sebe samog. «
38 Bijaše ondje također jedan natpis iznad njega: » Ovo je kralj Židova. «
39 Jedan od razapetih zločinaca ga vrijeđaše: » Nisi li ti Spasitelj? Spasi sebe i nas također! «
40 Ali, drugi preuze govoreći: » Ti se čak ni Boga ne bojiš, ti koji trpiš istu muku!
41 Za nas, ovo je pravedno, mi primamo ono što su naša djela zaslužila; ali, on nije ništa zlo učinio. «
42 I on govoraše: » Isuse, sjeti se mene kad budeš došao kao kralj. «
43 Isus mu odgovori: » Uistinu, ja ti ovo kažem, danas, ti ćeš biti sa mnom u raju. «
44 Bijaše gotovo podne i bijaše tmina na cijeloj zemlji sve do tri sata,
45 sunce bijaše nestalo. Tada zavjesa svetišta rastrga se po sredini;
46 Isus ispusti snažan krik; on reče: » Oče, u tvoje ruke, ja predajem duh svoj. I, na te riječi, on izdahnu.
47 Vidjevši što se bijaše dogodilo, centurion iskaza slavu Bogu govoreći: » Sigurno, ovaj čovjek bijaše pravednik. «
48 I svi ljudi koji se bijahu sakupili za ovaj prizor, pri pogledu na ono što se bijaše dogodilo, vraćaše se i lupaše u grudi.
49 Svi njegovi blisku držaše se na odstojanju i gledaše, kao i žene koje ga slijeđaše još iz Galileje.
50 Tad naiđe jedan čovjek imenom Josip, član savjeta, dobar i pravedan čovjek:
51 on ne bijaše dao svoj pristanak ni za njihov naum, ni za njihova djela. Podrijetlom iz Arimateje, židovskog grada, on očekivaše vladavinu Božju.
52 Taj čovjek ode pronaći Pilata i zatraži tijelo Isusovo.
53 On ga spusti s križa, ovi jednim pokrovom i stavi u jedan grob uklesan u stijeni gdje još nitko ne bijaše stavljen.
54 Bijaše to dan priprema i šabat se približavaše.
55 Žene koje ga bijahu pratile od Galileje slijeđaše Josipa; one gledaše grob i kako tijelo bijaše položeno.
56 Potom se one vratiše i pripravljaše mirise i mirisne tvari. Tijekom šabata, one paziše odmor prema zapovijedi.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.