9. poglavlje

1 I on im govoraše: » Uistinu ja vam ovo izjavljujem, među onima koji su ovdje, neki neće umrijeti prije no što vide vladavinu Boga došavšeg s moći.« 2 Šest dana poslije, Isus uzme sa sobom Petra, Jakova i Ivana i odvede ih same na samo u jednu visoku planinu, 3 a njegova odjeća postade blještava, tako bijela kao ni jedan bjelilac na zemlji ne bi ju mogao izbijeliti tako. 4 Ilija im se prikaza s Mojsijem; oni se sastadoše s Isusom. 5 Posredujući, Petar reče Isusu: » Učitelju, dobro je da budemo ovdje; podignimo tri šatora: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju. « 6 On ne znade što reći, jer bijaše ga zahvatio strah. 7 Jedan oblak ih obavi i dođe jedan glas iz oblaka: » Ovaj ovdje moj je Sin mili. Slušajte ga! « 8 Odmah, gledaj ući oko sebe, oni ne vidješe više nikog drugog do Isusa, samog s njima. 9 Kad siđoše s planine, on im preporuči da nikom ne pričaju što bijahu vidjeli, sve dok sin Čovjekov ne bude uskrsnuo od mrtvih. 10 Oni paziše tu zapovijed, pitaj ući se međusobno što se podrazumijeva pod »uskrsnuti od mrtvih.« 11 A oni ispitivaše: » Zašto pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija? « 12 On im reče: » Sigurno, Ilija dolazi najprije i uspostavlja sve, ali tad kako je pisano o Sinu čovjekovom da treba prepatiti mnogo i biti prezren? 13 Eh dobro, ja vam ovo kažem, Ilija je došao, a oni su mu učinili što su htjeli, prema onom što je pisano o njemu. « 14 Došavši k učenicima, oni vidješe oko njih jedno veliko mnoštvo i pismoznance koji raspravljaše s njima. 15 Čim vidje Isusa, svo mnoštvo se uskomeša i pritrča za pozdraviti ga. 16 On ih upita: » O čemu raspravljate s njima? « 17 Netko iz mnoštva mu odgovori: » Učitelju, ja sam ti doveo svog sina: on ima nijemog duha. 18 Duh ga dograbi bilo gdje, baci ga na zemlju, a dijete zapjeni, škrguće zubima i ukoči se. Ja sam rekao tvojim učenicima da ga istjeraju, a oni nisu imali snage. « 19 Uzimajući riječ, Isus im reče: » Naraštaju nevjerni, do kada ću ja biti s vama? Do kada ću vas ja podnositi? Dovedi te mi ga. « 20 Oni mu ga dovedoše. Čim on vidje Isusa, duh stade bacati dijete u grčevima; ovo, padajući po zemlji, valjalo se pjeneći. 21 Isus upita oca: » Otprije koliko vremena mu se to događa? « On reče: » Od djetinjstva njegovog. « 22 Često ga je duh bacao u vatru ili u vodu da bi ga uništio. Ali, ako ti možeš nešto, dođi nam u pomoć, iz sažaljenja za nas. « 23 Isus mu reče: » Ako ti možeš!… Sve je moguće onome koji vjeruje. « 24 Otac djetetov odmah uzviknu: » Ja vjerujem! Dođi u pomoć mojem manjku vjere! « 25 Isus, videći mnoštvo da se gomila, zaprijeti nečistom duhu: » Duše gluhi i nijemi, zapovijedam ti, izlazi iz tog djeteta i ne vraćaj se u njega više! « 26 Uz krikove i žestoke grčeve, duh iziđe. « 27 Ali Isus, uzimaj ući mu ruku, podiže ga i on se uspravi. 28 Kad Isus bi ušao u kuću, njegovi ga učenici na samo upitaše: » A mi, zašto mi nismo mogli istjerati taj duh? « 29 On im reče: » Ovu vrstu duha ništa osim molitve ne može istjerati. « 30 Kad su otišli odatle, oni pređoše Galileju, a Isus nije htio da se to dozna. 31 Jer, on poučavaše svoje učenike i govoraše im: » Sin čovjekov će biti izručen u ruke ljudima; oni će ga ubiti, a kad bude ubijen, tri dana poslije, on će uskrsnuti. « 32 Ali, oni ne razumijevaše tu riječ i bojaše se ispitivati ga. 33 Oni odoše u Kafarnaum. Jednom u kući; Isus im zatraži: » O čemu ste raspravljali putem? « 34 Ali, oni šućaše, jer, putem, oni se bijahu prepirali za znati tko je najveći. 35 Isus sjedne i pozva Dvanaestoricu: » Ako netko hoće biti prvi, nek' bude posljednji od svih i sluga svima. « 36 I uzimaj ući jedno dijete, on ga stavi u sredinu njihovu i, nakon što ga je zagrlio, on im reče: » 37 » Tko prima u moje ime jedno dijete kao ovo ovdje, prima mene samog; a tko mene primi, nije taj primio mene, već onog tko me je poslao. « 38 Ivan mu reče: » Učitelju, mi smo vidjeli nekog tko istjerivaše zle duhove u tvoje ime i mi smo pokušali spriječiti ga da nas ne slijedi. « 39 Ali, Isus reče: » Ne sprječavajte ga, jer nema nikog tko načini jedno čuda u moje ime, a da može, odmah poslije, zlo govoriti o meni. 40 Onaj tko nije protiv nas za nas je. 41 Tko vam dadne piti jednu čašu vode zato što pripadate Kristu, uistinu ja vam to kažem, on neće izgubiti nagrade. 42 Tkogod prouzrokuje pad samo jednog od ovih malih koji vjeruju, bolje mu je da si zakači za vrat jedan veliki žrvanj, i da se baci u more. 43 Ako tvoja ruka povuče tvoj pad, odsjeci ju; bolje je da jednoruk uđeš u život, 44 nego otići s obje ruke u Gehenu, u vatru koja se ne gasi. 45 Ako tvoje stopalo povuče tvoj pad, odsjeci ga; bolje je tebi 46 ući kljast u život nego biti bačen s oba stopala u Gehenu. 47 A ako oko tvoje povuče tvoj pad, iščupaj ga; 48 bolje je da uđeš jednook u kraljevstvo Božje nego biti bačen s oba oka tvoja u vatru koja se ne gasi. 49 Jer svatko će biti posoljen u vatri. 50 Sol je jedna dobra stvar. Ali, ako sol izgubi okus svoj, čime ćete ga vratiti njoj? Imajte soli u sebi samima i budite u miru jedni s drugima. «