12. poglavlje

1 U ono vrijeme, u dan šabata, Isus upravo prolaziše žitnim poljima. Njegovi učenici bijahu gladni i počeše trgati klasje i jesti ga. 2 Videći to, farizeji mu rekoše: »Pogledaj svoje učenike koji čine ono što nije dopušteno činiti tijekom šabata.« 3 On im odgovori: » Niste li vi čitali ono što bi učinio David kad bijaše gladan, on i njegovi sudruzi, 4 kako je ušao u kućuBožju i kako su jeli kruhove milodara koje ni on, ni njegovi sudruzi ne imaše prava jesti, već samo svećenici? 5 Ili niste li vi čitali u Zakonu da, u dan šabata, u Templu, svećenici krše šabat, a da ne čine grijeh? 6 A, ja vam to kažem, ima ovdje veće od Templa. 7 Da bijaste razumjeli što znači: Milosrđe je ono što ja hoću, ne žrtvovanje, vi ne biste osudili ove ljude koji ne znaju da čine grijeh. 8 Jer on je gospodar šabata, Sin čovjekov. « 9 Odatle on se uputi prema njihovoj sinagogi i uđe u nju. 10 No, nalaziše se ondje jedan čovjek koji imaše uzetu ruku; oni mu postaviše ovo pitanje: » Da li je dopušteno obaviti jedno ozdravljenje tijekom šabata? « Bilo je to za optužiti ga? 11 Ali, on im reče: » Koji između vas, ako ima jednu ovcu i ako ona padne u jamu u dan šabata, neće ići uzeti ju i izvaditi odande? « 12 A, koliko čovjek nadilazi ovcu! Dopušteno je dakle činiti dobro u dan šabata. « 13 Tad on reče o,nom čovjeku: » Ispruži ruku! « On ju izpruži i ona bi vraćena u stanje, zdrava kao i ona druga. 14 Kad iziđoše, farizeji održaše savjetovanje protiv njega, o sredstvu kojim ga upropastiti. 15 Budući doznao za to, Isus se skloni otuda. Mnogo ih ga slijediše; on ih sve ozdravi. 16 On im strogo zapovjedi da ga ne otkrivaju, 17 da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija: 18 evo moga sluge kojeg sam izabrao, moj Miljenik kojeg mi bi milo izabrati, stavit ću svoj Duh u njega, i on će najaviti pravo narodima 19 On neće tražiti kavge, on neće kričati, neće se njeg glas na trgovima slušati. 20 On neće slomiti zgnječene trske, on neće gasiti stijenjak koji još dimi, sve dok ne dovede pravo do pobjede. 21 U njegovo ime narodi stavit će ufanje svoje. 22 Tad mu dovedoše jednog opsjednutog, slijepog i nijemog; on ga izliječi, tako da njemak govoriše i vidješe. 23 Uznemireno, mnošto govoriše:» Onaj tamo, nije li to Sin Davidov? « 24 Ali, farizeji, čuvši to, rekoše: » Onaj tamo ne liječi zloduhe drukčije no po Belzebulu, poglavaru zloduha. « 25 Poznavaj ući njihove misli, on im reče: » Sve kraljevstvo podijeljene protiv sebe samog juri u propast; ni jedan grad, ni jedna obitelj, podijeljena protiv sebe same, neće se održati. « 26 Ako dakle Sotona istjeruje Sotonu, on je podijeljen protiv sebe samog: kako će se dakle njegovo kraljevstvo održati? 27 A, ako je to po Belzebulu što ja izgonim zloduhe, vaši učenici, po kome ih, oni, istjeruju? Oni će dakle biti vaši vlastiti suci. 28 Ali, ako je to po Duhu Božjem što ja istjerujem zloduhe, tad vladavina Božja upravo vas pogađa. 29 Ili još, kako bi netko mogao ući u kuću jakog čovjeka i dočepati se njegovih dobara, ako najprije nije svezao jakog čovjeka? 30 Tko nije sa mnom, protiv je mene, i tko ne skuplja sa mnom raspršuje. 31 Evo zašto, ja vam to kažem, svaki grijeh, svako huljenje bit će oprošteno čovjeku, ali huljenje na Duh neće biti oprošteno. 32 I ako netko kaže jednu riječ protiv Sina čovjekovog, ta će mu biti oproštena, ali ako govori protiv Duha Svetog, to mu neće biti oprošteno ni u ovom svijetu ni u budućiem svijetu. « 33 Pretpostavite da je jedno drvo dobro, njegov plod bit će dobar; pretpostavite da je bolesno, njegov će plod biti bolestan: po plodu se prepoznaje stablo. 34 Soju zmijinji, kako biste vi mogli govoriti dobre stvari, kad ste vi opaki? Jer, ono što izreknu usta, to je ono šte pretječe iz srca. 35 Dobar čovjek, iz svog dobrog blaga, izvlači dobre stvari; opak čovjek, iz svog opakog blaga, izvlači opake stvari. 36 A ja vam to kažem: ljudi će u dan suđenja položiti račun o svakoj riječi bez dosega koju budu izrekli. 37 Jer, prema svojim riječima bit ćeš opravdan, i prema svojim riječima bit ćeš osuđen. 38 Tad nekoliko pismoznanaca i farizeja uzeše riječ: » Učitelju, mi bismo željeli da nam daš vidjeti jedan znak. « 39 On im odgovori: » Naraštaj opaki i preljubnički koji ište znak! Kao znak neće mu biti dan drugi do znak proroka Jonasa. 40 Jer posve kao što Jonas bi u utrobi morskog čudovišta tri dana i tri noći, tako će Sin čovjekov biti u utrobi zemlje tri dana i tri noć. 41 Za vrijeme suđenja, ljudi iz Ninive ustat će s ovim naraštajem i osuditi ga, jer oni su se obratili na propovijed Jonasovu; eh dobro! ovdje ima i više od Jonasa. 42 Za vrijeme suđenja kraljica Juga ustat će s ovim naraštajem i ona će ga osuditi, jer ona je došla s kraja svijeta za slušati mudrost Solomonovu. Eh dobro! ima ovdje i više od Solomona. 43 Kad nečisti duh iziđe iz jednog čovjeka, on prokrstari svom bezvodnom oblašću u potrazi za odmorom, ali ga ne nalazi. 44 Tad on sebi kaže: Ja ću se vratiti u boravište iz kojeg sam izišao. Po svom dolasku, on ga nađe nezauzeto, pometeno, uređeno. 45 Tad on ode uzeti sa sobom sedam drugih duhova zločestijih od sebe, oni tu uđu i smjeste se u njega. I posljednje stanje tog čovjeka postane gore od onog prvog. Tako će to jednako biti s ovim opakim naraštajem. « 46 Kako on još govoriše mnoštvu, kad evo kako njegova majka i njegova braća se nađoše napolju, tražeći razgovarati s njim; 47 (Netko mu reče: » Evo tvoje majke i tvoje braće stoje napolju; oni traže govoriti s tobom. « ) 48 Onome koji mu to bijaše rekao, Isus odgovori: »Tko je moja majka i tko su moja braća? « 49 Pokazujući rukom svoje učenike on reče: » Evo moje majke i moje braće; 50 tko god vrši volju moga Oca koji je u nebesima, taj je moj brat, moja sestra, moja majka. «