13. poglavlje

1 U onaj dan, Isus iziđe iz kuće i sjede na obalu mora. 2 Veliko se mnoštvo okupi oko njega, tako da se on uspe u jednu barku gdje sjedne; sve mnošto držaše se na obali. 3 On im reče mnoge stvari u prispodobama. Kad evo sijač iziđe sijati. 4 Kako on sijaše, jedna zrna padala su na rub puta; a ptice nebeske došle bi i sve pojele. 5 Druga su pala na kamenita mjesta, gdje nisu imala mnogo zemlje; ona su odmah izrasla, jer nije bilo mnogo zemlje u dubini; 6 kad je sunce izišlo, ona bijahu spržena i, zbog nedostatka korijenja, ona su se sasušila. 7 Druga su pala u trnje; trnje je izraslo i ona bijahu zagušena. 8 Druga su pala na dobru zemlju i dala plod, jedna stotinu, druga 60, treća 30. 9 Slušaj tko ima uši! « 10 Učenici mu priđoše i rekoše: »Zašto im ti govoriš u prispodobama? « 11 On odgovori: » Zato što je vama dano poznavati tajne nebeske, dok onima tamo to nije dano. 12 Jer onome tko ima bit će dano u izobilju; ali, onome tko nema, čak i ono što ima bit će uzeto. 13 Eto zašto ja njima govorim u prispodobama: jer oni gledaju ne videći i slušaju ne videći niti razumijevajući; 14 a, za njih se ispunjava proročanstvo Izaijino, koji kaže: Vi ćete čuti, nećete razumjeti; gledat ćete, vidjeti nećete. 15 Jer, srce ovog naroda je otupjelo, postali su tvrdih ušiju, zapušili su si oči, za ne vidjeti očima svojim, za ne čuti ušima svojim, za ne razumijevati srcem svojim, i za ne obratiti se. I ja ću ih izliječiti! 16 Ali vi, sretne vaše oči, jer one vide, i vaše uši, jer čuju. 17 Uistinu, ja vam to kažem, mnogi od proroka, mnogi od pravednika imaju želju vidjeti ono što vi vidite a, oni nisu vidjeli, čuti ono što vi čujete a, oni nisu čuli. 18 Vi dakle, slušajte prispodobu od sijaču. 19 Kad čovjek čuje riječ o Kraljevstvu a, ne razumije, to je stoga što Opaki dolazi i dočepa se onoga što bijaše posijano u njegovom srcu; takvo je ono zasijano na rubu puta. 20 Ono koje bijaše zasijano na kamenitim mjestima, to je onaj koji, čuvši Riječ, primi ju odmah s radošću; 21 ali, nema u njemu korijena, i on je čovjek od jednog časka: čim dođe nevolja ili proganjanje zbog Riječi, on padne. 22 Ono koje je bilo zasijano u trnju, to je onaj koji čuje Riječ, ali brige svijeta i zavodljivost bogatstava zaguši Riječ, i on ostane bez ploda . 23 Ono koje je bilo zasijana na dobroj zemlji, to je onaj koji čuje Riječ i razumije: tada, donese plod i proizvede, jedan stotinu, drugi 60, treći 30. « 24 On im predloži jednu drugu prispodobu: » S Kraljevstvom je kao i s jednim čovjekom koji posije dobra zrna u svom polju. 25 Za vrijeme dok ljudi spavaju, njegov neprijatelj dođe; preko posijanog, on je posijao kukolj u sred žita, i zatim otiđe. 26 Kad bilje bi izniklo i dalo klasje, tad se pojavi i kukolj. 27 Sluge gospodara k uće dođu mu reći: Gospodine, nije li ono bilo dobro zrnevlje koje koje si ti posijao u svom polju? Otkud, dakle, dolazi onaj kukolj koji se tu nalazi? 28 On im reče: To je jedan neprijatelj koji je to učinio. - Sluge mu kažu: Tada, hoćeš li ti da mi odemo njega pokupiti? 29 Ne, reče on, iz straha da skupljaj ući kukolj ne iščupate i dobro žito s njim. 30 Pustite jedno i drugo rasti zajedno sve do žetve, a u vrijeme žetve ja ću reći žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u rukoveti; što se tiče žita, sakupite ga u moju žitnicu. « 31 On im predloži jednu drugu prispodobu: » Kraljevstvo nebesko prospodobivo je jednom zrnu gorušice koje čovjek zasije u svom polju. 32 To je sigurno najmanje od svih sjemena; ali, kad ona iznikne, ona je najviša od vrtnih biljaka: ona postane jedno stablo, takvo da ptice nebeske dolaze svijati svoja gnijezda u njenim granama. « 33 On im reče jednu drugu prispodobu: » Kraljevstvo je nebesko prispodobivo kvascu kojeg jedna žena uzme i umiješa u tri mjere brašna, tako da sva količina uskvasa. « 34 Sve ovo, Isus reče mnoštvu u prispodobama, i ništa im on ne reče bez prispodobljavanja, 35 da bi se ispunilio ono što bi rečeno putem proroka: » Ja ću otvoriti usta za govoriti prispodobe, ja ću govoriti stvari skrivene od postanka svijeta. 36 Tada, napustivši mnoštvo,on dođe u kuću, a njegovi mu učenici priđoše i rekoše: » Objasni nam prispodobu o kukolju u polju. « 37 On im odgovori: » Onaj koji sije dobro zrnevlje, to je Sin čovjekov; 38 polje, to je svijet; dobro zrnevlje, to su odani Kraljevstvu: kukolj to su odani Opakom; 39 neprijatelj koji ga sije, to je đavao; sjetva, to je kraj svijeta; žeteoci, to su anđeli. 40 Isto kao što se skuplja kukolj za spaliti ga u vatri, tako će biti na svršetku svijeta: 41 Sin čovjekov poslat će svoje anđele, oni će sakupiti za staviti van iz njegovog kraljevstva, sve uzroke pada i sve one koji počinjavaju nepravednosti, 42 i bacit će ih oni u ložište vatre; ondje bit će plačevi i škrgutanja zubima. 43 Dok pravednici zasjat će kao sunce u kraljevstvu svojeg Oca. Slušaj tko ima uši! « 44 Kraljevstvo je nebesko prispodobivo jednom blagu koje bijaše skriveno u polju i koje je jedan čovjek otkrio: on ga ponovo sakrije i, u radosti svojoj, ode, stavi na prodaju sve što ima, i kupi to polje. 45 Kraljevstvo nebesko još je usporedivo jednom trgovcu koji traži blistave bisere. 46 Budući našao jedan biser po visokoj cijeni, on je otišao rasprodati sve što bijaše imao, i tad ga on kupi. 47 Kraljevstvo je nebesko još prispodobivo jednoj mreži koja se baca u more i koja donosi razne vrste riba. 48 Kad je puna, izvuče se na obalu, potom, sjedne se, skupi se sve što je dobro u košare, a odbaci se ono što ne vrijedi ništa. 49 Tako će biti na svršetku svijeta: anđeli će doći i odvojit će opake od pravednika, 50 i bacit će ih u ložište peći; ondje bit će plačevi i škrgutanje zubima. 51 » Jeste li vi sve ovo razumjeli? « - » Da« odgovore mu oni. 52 A on im reče: » Tako dakle, svaki pismoznanac poučen o kreljevstvu nebeskom prispodobiv je jednom gospodaru kuće koji izvlači iz svoje riznice novo i staro. « 53 A, kad Isus završi s tim prispodobljivanjem, on pođe odatle. 54 Budući došao u svoj zavičaj, on poučavaše stanovnike u njihovim sinagogama na takav način da, iznenađeni, oni govoriše: » Otkud li njemu dolaze ta mudrost i ta čuda? 55 - Nije li to drvodjeljin sin? Njegova majka ne zove li se Marija, a njegova braća Jakov, Josip, Simon i Juda? 56 I njegove sestre, nisu li one sve kod nas? Otkud, dakle, njemu sve to dolazi? « 57 I bi on za njih jedna zgoda za negodovanje. Isus im reče: » Prorok se prezire u svojem zavičaju i u kući svojoj. « 58 I ondje, on ne načini mnogo čuda, jer oni ne vjerovaše.