14. poglavlje

1 U ono vrijeme, Herod, tetrarh doznade za ugled Isusov 2 i reče svojim pobočnicima: » Taj je čovjek Ivan Krstitelj! To je on, uskrsnuo od mrtvih; evo zašto moći da čini čuda djeluje u njemu.« 3 Naime Herod bijaše dao uhititi i okovati u lance Ivana i on bijaše zatvoren, zbog Herodijade, žene svog brata Filipa; 4 jer, Ivan mu govoriše: » Nije ti dopušteno zadržati ju za ženu. « 5 Premda ga je htio pogubiti, Herod se plašio mnoštva koje držaše Ivana za proroka. 6 A, na rođendan Herodov, kćerka Herodijadina izvede jedan ples pred uzvanicima i ugodi Herodu. 7 Tada se on prisegom obveza njoj dati sve što ona bude zaiskala. 8 Nagovorena od svoje majke, ona mu reče: « Daj mi sada, na jednom pladnju, glavu Ivana Krstitelja. « 9 Kralj time bi rastužen; ali, zbog svoje prisege i gostiju, 10 on zapovijedi da joj ju daju i on posla odrubiti glavu Ivanovu u svom zatvoru. 11 Njegova glava bi donesena na pladnju i dana mladoj djevojci koja ju odnese svojoj majci. 12 Učenici Ivanovi dođoše uzeti lješ i ukopaše ga; potom oni odoše izvijestiti Isusa. 13 Na tu vijest, Isus sepovuče odatle u barci prema jednom pustom mjestu, po strani. Budući to doznalo, mnoštvo ga slijediše pješice, iz raznih svojih mjesta. 14 Iskrcavši se, on vidje jedno veliko mnoštvo; smilova mu se i izliječi njegove nemoć. 15 Kad je pala večer, učenici mu se približiše i rekoše: » Mjesto je pusto i već je kasni sat; otpusti dakle mnoštvo, nek' idu u svoja seli kupiti sebi namirnica. « 16 Ali Isus im reče: » Oni nemaju potrebu otići: dajte im vi sami jesti. « 17 Tad oni njemu kazaše: » Mi ovdje imamo samo pet kruhova i dvije ribe. « 18 » Donesite mi ih ovamo«, reče on. 19 I, budući zapovjedio mnoštvu da se smjesti na travu, on uzme pet kruhova i dvije ribe i, dižući svoj pogled prema nebu, on izgovori blagoslov; potom, kidajući kruhove, on ih davaše učenicima, a učenici mnoštvu. 20 Oni jedoše svi i biše nasićeni; i pokupi se ono što preostade u komadima: dvanaest punih korpi! 21 A onih koji bijahu jeli bijaše otprilike 5.000 ljudi, ne računajući žene i djecu. 22 Isus obveza učenike uspeti se u lađu i otići prije njega na drugu obalu, dok on otpuštaše mnoštvo. 23 Nakon što je otpusti mnoštvo, on se uspe u planinu za moliti se podalje. Večer je pala, on bijaše ondje, sam. 24 Lađa se već nalaziše više stotina metara udaljena od obale; ona bijaše zapljuskivana valovima, budući da je puhao suprotan vjetar. 25 Pod konac noć, on dođe k njima hodaj ući iznad mora. 26 Videći ga hodati iznad mora, učenici biše izluđeni: » To je jedno priviđenje«, govoriše oni, i od straha, su zavikali. 27 Ali, on im smjesta progovori: » Pouzdanja, to sam ja, ne bojte se! « 28 Obraćaj ući mu se, Petar mu reče: » Gospodaru, ako si to zbilja ti, zapovjedi mi da dođem k tebi ponad vode. « 29 » Dođi «, reče on, I Petar, sišavši iz lađe, hodaše iznad vode i ode k Isusu. 30 Ali, opažaj ući vjetar, on se preplaši, i prodera se: » Gospodaru, spasi me! 31 Isus smjesta pružajući ruku zgrabi ga govoreći mu: » Čovječe malovjerni, zašto si posumnjao? « 32 I kad su ušli u lađu vjetar se stiša. 33 Oni koji bijahu u lađi pokloniše se pred njim i rekoše mu: » Uistinu, ti si Sin Božji! « 34 Nakon prelaska, oni dotakoše zemlju u Genezaretu. 35 Ljudi iz tog mjesta prepoznaše ih, dadoše upozoriti svu oblast, i dovedoše mu sve bolesne. 36 Preklinjali su ga da im dopusti dotaknuti samo resu na njegovoj odjeći; i oni koji ju dotakoše biše svi ozdravljeni.