21. poglavlje
1 Kad se približiše Jeruzalemu i stigoše blizu Betfage, k Maslinskoj gori, tad Isus posla dva učenika:
2 » Idite u selo koje je pred vama: naći ćete smjesta privezanu jednu magaricu i jednog magarčića s njom: odvežite ju i dovedite ih k meni.
3 I ako vam netko nešto bude rekao, vi ćete odgovoriti: Gospodin ih treba, i on će ih smjesta pustiti otići. «
4 To se dogodilo da bi se ispunilo ono što je rekao prorok:
5 Recite kćeri Siona: Evo kako tvoj kralj dolazi k tebi, ponizan i uspinje se na jednoj magarici i magarčići jednom, malom jedne tovarne životinje.
6 Učenici odoše i, kako im Isus bijaše zapovjedio,
7 oni mu dovedoše magaricu i magarčića, po tome oni na njih prostriješe svoju odjeću, a Isus sjede povrh.
8 Narod, u mnoštvu, prostiraše svoju odjeću po putu; neki su odsijecali grane s drveća i prekrivali put.
9 Mnoštvo koje hodaše pred njima i oni koji ga slijediše vikaše: » Hosana Sinu Davidovom! Blagoslovljeno budi ime Gospodina koji dolazi! Hosana najvišem od nebesa! «
10 Kad Isus uđe u Jeruzalem, sav grad bi u uzmuđenju: » Tko je to? «, govoriše se:
11 a, mnoštvo odgovaraše: » To je prorok Isus iz Nazareta u Galileji.«
12 Potom Isus uđe u Templ i protjera sve one koji prodavaše i kupovaše u Templu; on isprevrta stolove mjenjača i sjedišta tvrgovaca golubicama.
13 I on im reče: » Pisano je: Moja kuća bit će zvana kućom molitve; ali vi, vi od nje pravite jednu pećinu razbojničku! «
14 Slijepci i hromi približiše se k njemu u Templu i on ih iscijeli.
15 Videći iznenađujuće stvari koje je upravo izvršio i tu djecu koja kričaše u Templu: »Hosana Sinu Davidovom!«, veliki svećenici i pismoznanci biše ozlojeđeni
16 i rekoše njemu: » Čuješ li ti što oni govore? « Ali, Isus im odgovori: » Da. Jeste li vi ikada čitali ovaj tekst: Ustima najmanjih i dojenčadi, ti si sebi pripravio jedan hvalospjev?
17 Potom on ih napusti i iziđe iz grada da bi otišao u Betaniju, gdje provede noć.
18 Kako je on stigao u grad u rano jutro, osjeti glad.
19 Videći jedno smokvino stablo, on mu se primaknu, ali ne nađe na njemi ništa, samo lišće. On mu reče: » Nikada više ti nećeš donijeti ploda! « Istog časa, smokva se sasuši.
20 Videći to učenici biše iznenađeni i rekoše: » Kako se smokva istog časa sasušila? «
21 Isus im odgovori: » Uistinu, ja vam to kažem, ako jednog dana povjerujete i ne posumnjate, ne samo da ćete činiti što sam ja upravo rekao smokvi, već čak i da kažete onoj planini: Podigni se otuda i survaj se u more, to će se izvršiti.
22 Sve što vi zatražite s vjerom u molitvi, vi ćete to primiti. «
23 « Slušajte jednu drugu prispodobu. Bijaše jedan posjednik koji zasadi vinograd, ogradi ga ogradom, izdubi u njemu jedan tijesak i sagradi jednu kulu; potom ga dade u najam vinogradarima i ode na put.
24 Isus im odgovori: » Ja također, vama ću postaviti jedno pitanje, samo jedno; ako mi vi odgovorite, ja ću vam reći po kojoj ovlasti ja ovo činim.
25 Krštenje Ivanovo, otkud dolaziše? S neba ili od ljudi? « Oni razmišljaše u sebi ovako: » Ako li mi kažemo: S neba, on će nam reći: Zašto dakle niste vjerovali u njega?
26 A, ako mi kažemo: Od ljudi, tad nam je bojati se mnoštva, jer svi Ivana drže prorokom. «
27 Tad oni odgovoriše Isusu: » Ne znamo. « A on im odgovori: » Ni ja također ne znam, ja vam neću reći po kojoj ovlasti ja ovo činim. «
28 »Kakvo je vaše mišljenje? Jedan čovjek imaše dva sina. Prišavši k prvom, on mu reče: Dijete moje, idi dakle raditi danas u vinograd.
29 Ovaj mu odgovori: Neću; malo kasnije, budući se pokajao, on ode.
30 Prišavši k drugome, on mu reče istu stvar. Ovaj mu odgovori: Idem, Gospodaru; ali, ne otiđe on.
31 Koji od ove dvojice je izvršio volju svog oca? « »Prvi«, odgovoriše oni. Isus im reče: » Uistinu, ja vam to kažem, skupljači poreza i prostitutke vam prethode u kraljevstvu Božjem.
32 Naime, Ivan je došao k vama putom pravednosti, a vi mu niste vjerovali; skupljači poreza i prostitutke, naprotiv, oni su mu vjerovali. I vi, videći sve to, vi se čak kasnije niste pokajali i povjerovali mu. «
34 Kad se približi vrijeme plodovima, on posla svoje sluge za primiti plodove koji mu pripadaše.
35 Ali, vinogradari uhvatiše njegove sluge; jednog izmlatiše; drugog, ubiše; trećeg kamenovaše.
36 On posla ponovo druge sluge, u brojnije no prve; oni s njima jednako postupiše.
37 Konačno, on im posla svog sina, rekavši sam sebi: Oni će poštovati mog sina.
38 Ali vinogradari, ugledavši sina, rekoše između sebe: To je baštinik. Dođite! Ubijmo ga i domognimo se baštine.
39 Oni ga uhvatiše, baciše ga van iz vinograda i ubiše.
40 Eh dobro! Kad bude došao gazda, što će učiniti tim vinogradarima? «
41 Oni mu odgovoriše: » On će pogubiti kukavno te kukavce, i dat će vinograd u najam drugim vinogradarima, koji će mu predavati plodove u određeno vrijeme. «
42 Isus im reče: » Niste li vi nikada čitali u Knjigama: Kamen kojeg su odbacili i graditelji, postao je ugaoni kamen; to je djelo Gospodinovo: Kojeg li čuda na naše oči.
43 Ja vam također ovo kažem: kraljevstvo Božje bit će vam oduzeto, i bit će ono dano jednom narodu koji će mu plodove proizvoditi.
44 Onaj koji padne na tom kamenu bit će skršen, a onog na koga on padne, zgnječit će ga. «
45 Čuvši te prispodobe, veliki svećenici i farizeji shvatiše da je on to o njima govorio.
46 Oni tražiše zgodu za njegovo uhićenje, ali se plašiše mnoštva, jer ga ono držaše prorokom. (Lk 14.15-24)
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.