15. poglavlje

1 Tad Elifaz iz Temana uze 2 Je li to jednom mudracu odgovoriti znanošću vjetra, napuhati trbuh širokom, 3 uvećavati riječima bez dometa, govorima koji ne bi služili ničemu? 4 Ti potkopavaš pobožnost, i uništavaš razmišljanje pred Bogom. 5 Pošto tvoj zločin nadahnjuje tvoja usta i što ti usvajaš jezik podlosti, 6 to su tvoja usta koja te optužuju, ne ja, tvoje vlastite usne svjedočit će protiv tebe. 7 Jesi li ti Adam, rođen prvi, jesi li ti bio rođen prije brda? 8 Jesi li ti slušao u savjetu Božjem da si ondje prigrabio mudrost? 9 Što znaš ti da mi ne bismo znali? Što si ti razumio da nama ne bi bilo 10 Vidi među nama jednog starješinu, jednog starca, i drugog natovarenijim godinama no što bi bio tvoj otac. 11 Jesu li oni nedostojni tebe, utjeha Božjih, i riječi tako skromnih koje ti mi upućujemo? 12 Zašto te strast ponijela i zašto te oči koje trepću, 13 dok ti okrećeš protiv Boga tvoju pizmu i tvoja usta besjede? 14 Što je to dakle nego čovjek za igrati čistog, onaj koji je rođen od žene, za izricati sebe pravičnim? 15 Čak i svojim svecima Bog ne vjeruje, a ni nebesa nisu čista u njegovim očima. 16 Koliko manje ogavnom, pokvarenom, čovjeku koji ispija podmuklost kao vodu! 17 Ja ću te poučiti, slušaj mene. Ono što sam ja vidio, ja ću ti to i priopćiti, 18 ono što mudraci, a da ništa ne skrivaju, priopćavaju kao primitak od svojih predaka, 19 od onih kojima zemlja bi dana u posjed, kad ni jedan stranac ne bijaše se uvukao među njih. 20 Evo: tijekom cijelog svog života, opaki se muči. Koji god da je broj godina čuvan za silnika, 21 glasovi užasa proganjaju njegove uši: U punom miru uništavatelj neće li ga napastiđ 22 On se ne usuđuje vjerovati da će izići iz tmina, on koji vreba rat. 23 On luta tražeći kruha, ali kamo ićiđ On zna da sudbina koja ga čeka, to je dan tmina. 24 Nevolja i zebnja će ga užasnuti, one se bacaju na njega kao jedan 25 To je što je digao ruku protiv Boga, i što je izazivao Moćnoga. 26 On je jurnuo na njega oborene glave, leđima oklopljenim svojim štitovima. 27 To je što je masnoća natustila lice njegovo i slanina otežala križa njegova. 28 On bijaše zauzeo uništene gradove, kuće koje više ne bijahu nastanjive, i koje su se rušile u odronima. 29 Ali, on se obogatiti neće, imanje neće opstati, njegov se uspjeh neće prostirati 30 On neće izbjeći tminama, jedan će plamen sasušiti njegove grane i on će svojem vlastitom dahu 31 Nek' ne igra na prijevaru, išao bi pogrešnim putem, jer prijevara bit će njegovom plaćom. 32 To će se ispuniti prije njegovog kraja i njegova krošnja neće više nanovo zazelenjeti. 33 On će ostaviti, kao loza, svoje plodove još zelene, i izgubit će, kao maslina svoju cvjetnost. 34 Da, pasmina bezbožnika je jalova i jedna vatra proždire šatore 35 Tko začinje muku rađa nesreću, i njegov trbuh sazrijeva razočarenje.