16. poglavlje
1 A Job uze riječ i reče:
2 Slušao sam toga mnogo u tom tonu, u stvari tješitelja, vi ste svi očajni.
3 Reći meni: » Jesu li svršile, te riječi od vjetra? « I : » Što je to što te nagoni opet
4 Ja također mogao bih govoriti na vaš način kad biste vi bili na mom mjestu. Ja bih sastavio protiv vas besjede i ja bih klimao glavom protiv vas.
5 Ja bih vas okrepljivao svojim ustima, a živahnost mojih usana bila bi umirujuće sredstvo.
6 Ja, ako ja govorim, moja bol nije uopće stišana, i da ja ušutim, hoće li me napustiti onađ
7 Ali to je sada ono što me nuka ići do Da, ti si uništio svo moje okruženje,
8 ti si mi izdubio bore koje svjedoče protiv mene, moja mršavost me optužuje i tereti.
9 Da, za rastrgati me, njegova me protiv mene on škrguće zubima, moj neprijatelj baca na mene svoje poglede.
10 Ralja razjapljenih protiv mene, on me pljuska uvredama, on se udružuje protiv mene.
11 Bog me izručio ćudi jednog djeteta, on me bacio kao plijen gadovima.
12 Ja bijah u miru. On me gurnuo. On me zgrabio za šiju i iščašio, po tome uspravio me za cilj.
13 Njegove me strijele uokviruju. On bez milosti probija moja križa i prosipa na zemlju moju gorčinu.
14 On otvara na meni brešu za brešom, juriša na meni, kao kakav ratnik.
15 Ja sam zašio jednu vreću na mojim posjekotinama i zario svoje čelo u prašinu.
16 Moje je lice pocrvenjelo od plačeva, a na mojim je vjeđama sjena smrti.
17 Ipak, ne bijaše nasilja na mojim rukama, i moja molitva bijaše čista.
18 Zemljo, ne pokrivaj moju krv, i nek moja vika ne nađe zaklona.
19 Od sada, ja u nebesima imam jednog svjedoka, ja gore posjedujem na visokom
20 Moji se prijatelji sprdaju sa mnom, ali to je prema Bogu da plaču oči
21 On, nek' on brani čovjeka protiv Boga, kao što jedan čovjek posreduje za drugog.
22 Ali, broj godina mojih izbrojan je, i ja krećem na put bez povratka.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.