7. poglavlje
1 »Vrati, vrati se, Sulamitko! Vrati, vrati se, da te se mi nagledamo!« (On) Kako biste vi promatrale Sulamitku Kao u jednom kadrilu!
2 Kako su lijepe tvoje noge u sandalama, kćeri plemenitaša. Obrisi tvojih bokova su kao kolutovi, djelo ruku majstorskih.
3 Tvoj pupak je jedna kupa u polumjesecu: nek' miješanja ne uzmanjka. Tvoj je trbuh kao hrpa pšenice obrubljena ljiljanima.
4 Tvoje dvije dojke su kao dva jelenčića, blizanci jedne gazele.
5 Tvoj je vrat kao kula od slonovače. Tvoje su oči kao jezera u Hešbonu, uz Pučka vrata . Tvoj nos je kao Kula Libanska, straža pred Damaskom.
6 Tvoja glava na tvom tijelu kao a njene kovrdže su kao purpur: jedan je kralj uvezan njenim valovima.
7 Kako si ti lijepa, i kako si dražesna, ljubavi, kćeri prekrasna!
8 Tvoj je stas usporediv onom u palme; a tvoje dojke, grozdovima.
9 Ja kažem: » Moram se popeti na da uhvatim njene grane«: Da tvoje dojke budu kao grozdovi jednog trsa, a miris iz tvoje nosnice kao jabuke,
10 a tvoje nepce kao vino čuveno (Ona) idući ravno dragom mom, tekući u usne spavaču. (Ona)
11 Ja sam svojeg dragog i zanos je njegov mnome izazvan.
12 Dođi, dragi moj; iziđimo u polje; provedimo noć u Selu;
13 zarana, u vinograde, pođimo gledati da li trsje pupa, da li se pupoljak otvara, da li narovi cvatu. Ondje ću ti svoja milovanja podariti.
14 Jabuke ljubavi šire svoj miris; a u našim ponudama su sve vrste plodova probranih: novih, starih također, dragi moj, ja ih čuvam za tebe.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.