1. poglavlje
1 Riječi Koheletove, sina Davidova, kralja u Jeruzalemu.
2 Taština nad taštinama, kaže Kohelet, taština nad taštinama, sve je taština.
3 Koja korist ima za čovjeka od sveg rada koji je obavio pod suncem.
4 Jedno doba odlazi, drugo dolazi, a zemlja traje uvijek.
5 Sunce se diže i sunce liježe, ono stremi onom mjestu otkud se diže.
6 Vjetar ide k jugu i okreće se k sjeveru, vjetar se okreće, okrene i odlazi, i preuzme vjetar ponovo svoje ophode.
7 Svi tijekovi idu k moru, a more nije ispunjeno; prema mjestu kamo tijekovi odlaze, onamo, oni idu iznova.
8 Sve su riječi iscrpljene, ne može ih se više reći, oko se ne zadovoljava onim što vidi, a uho se ne napuni onim što čuje.
9 Ono što je bilo, to je ono što će biti, ono što se učinilo, to je ono što će se učiniti: ničeg novog ispod sunca!
10 Ima li jedna stvar o kojoj se može reći: »Gledajte, to je novo, ovo! - to postoji već stoljećima koja su nam prethodila.
11 Nema nikakvog sjećanja o vremenima prošlim; glede sljedbenika koji će doći, neće ostati o njima nikakvog spomena kod onih koji će doći poslije.
12 Ja, Kohelet, ja sam bio kralj nad Izraelom, u Jeruzalemu.
13 Imao sam na srcu tražiti i istraživati putem mudrosti sve što je pod nebom. To je jedno bavljenje nevoljom koje Bog je dao sinovima Adamovim da tu prionu.
14 Ja sam vidio sva djela koja su stvorena pod suncem; ali evo sve je taština i propuh vjetra.
15 Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti, ono što ne dostaje ne može biti ubrojano.
16 Ja sam samom sebi rekao: » Evo ja sam učinio da poraste i napreduje mudrost više no itko tko mi je prethodio kao kralj nad Jeruzalemom.« Izvršio sam provjeravanje mnoge mudrosti i znanosti,
17 imao sam na srcu spoznati mudrost i spoznati glupost i ludost; ja sam naučio da to također, jest samo puhanje vjetra.
18 Jer u mnogo mudrosti, ima mnogo pečali; tko uvećava znanje uvećava bol.
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.