3. poglavlje
1 Ima jedan čas za sve i jedan čas za svaku stvar pod nebom:
2 jedno vrijeme za rađati i jedno vrijeme za umirati, jedno vrijeme za saditi i jedno vrijeme za čupati biljku,
3 jedno vrijeme za ubiti i jedno vrijeme za ozdraviti, jedno vrijeme za podrovati i jedno vrijeme za graditi,
4 jedno vrijeme za plakati i jedno vrijeme za smijati, jedno vrijeme za oplakivati i jedno vrijeme za plesati,
5 jedno vrijeme za bacati kamenje i jedno vrijeme za gomilati kamenje, jedno vrijeme za za grliti i jedno vrijeme za izbjeći grljenje,
6 jedno vrijeme zatražiti i jedno vrijeme za gubiti, jedno vrijeme za čuvati i jedno vrijeme za bacati,
7 jedno vrijeme za rastrgati i jedno vrijeme za sašiti, jedno vrijeme za za šutjeti i jedno vrijeme za govoriti,
8 jedno vrijeme za ljubiti i jedno vrijeme za mrzjeti, jedno vrijeme za rat i jedno vrijeme za mir.
9 Koju korist ima zanatlija od rada koji obavlja
10 Ja vidim bavljenje koje je Bog dao sinovima Adamovim da se time bave.
11 On je načinio sve lijepe stvari u svoje vrijeme; u njihovo srce on dade čak smisao trajanju, a da čovjek ne može otkriti djelo koje je Bog učinio od početka do kraja.
12 Ja znam da nema ničeg dobrog za njega nego se veseliti i dati sebi dobra vremena tijekom svog života.
13 I po tome, svaki čovjek koji jede i pije i kuša sreću u svem svom radu, to, to je dar Božji.
14 Ja znam da sve što čini Bog, to će trajati uvijek; nema ništa za dodati tome, ničega za oduzeti mu, i Bog čini na takav način da se strahuje pred licem njegovim.
15 Ono što je već bilo, i on što će biti već je bilo, i Bog će tražiti ono što je nestalo.
16 Ja sam još vidio pod suncem da u sjedištu suđenja, ondje bijaše opakost, i da u sjedištu pravde, ondje bijaše opakost.
17 Ja sebi rekoh u sebi: Bog će suditi pravednom i opakom, jer ima tu jedno vrijeme za svaku stvar i svako djelo.
18 Ja sam sam sebi u sebi rekao: o sinovima Adamovim, da ih Bog htjedne iskušati; tad će se vidjeti da oni nisu drugo ništa do životinje.
19 Jer, sudbina sinova Adamovih to je sudbina životinje, to je jedna istovrsna sudbina: kakva je smrt ove ovdje, takva je i smrt one ondje, oni su svi jedan istovjetan dah: nadmoćnost čovjekova nad životinjom je ništavna, jer sve je taština.
20 Sve ide k jednom jedinstvenom mjestu, sve dolazi iz prašine, i sve se vraća u prašinu.
21 Tko poznaje dah sinova Adamovih koji se uspinje, on, prema gore, dok dah životinja silazi prema dolje, k zemlji.
22 Ja sam vidio da nema ničeg boljeg za čovjeka nego da se raduje djelima svojim, jer takav je njegov dio. Tko će naime njega dovesti vidjeti što će biti poslije njega?
Prijevod: Tomislav Dretar (Wikizvor, CC BY-SA 3.0); dopune iz javno dostupnih prijevoda.