Čitanja

1Nakon što Aleksandar, sin Filipa, Makedonac podrijetlom iz zemlje Ketim, bi potukao Dariusa, kralja Perzijanaca i Medejaca, i bi postao kraljem umjesto njega, najprije nad Heladom, 2on zametnu brojne ratove, ote mnogo tvrđa i pogubi kraljeva tih krajeva. 3On stiže do na kraj svijeta i uze plijen od jednog mnoštva naroda. Zemlja umuknu pred njim. Njegovo se srce uznese i napuhnu od oholosti; 4on sakupi jednu veoma moćnu vojsku i pokori zemlje, narode i dinastije, koji moraše njemu plaćati danak. 5Nakon toga, on leže u krevet i shvati da je na umoru. 6On sazva svoje plemenite časnike, one koji bijahu odgojeni s njim od njegove mladosti i podijeli između njih svoje kraljevstvo prije nego što će umrijeti. 7Aleksandar bijaše vladao dvanaest godina kad umrije. 8Njegovo plemeniti časnici uzeše vlast svaki u svom lenu. 9Svi se ovjenčaše dijademom poslije njegove smrti i njihovi sinovi poslije njih jednim dugim tijekom godina. Oni umnožiše zla na zemlji. 10Iziđe od njih jedan bezbožni izdanak: Antiohus Epifan, sin kralja Antiohusa, koji nakon što bijaše talac u Rimu, postade kraljem 137. godine grčkog kraljevstva. 11U one dane iskrsnuše ništarije Izraelove, i oni zavedoše mnoge ljude govoreći: »Hajdemo, načinimo savez s narodima koji nas okružuju jer, otkada smo odijeljeni od njih, dosta nas je zla snašlo.« 12Ta im je besjeda godila, 13i mnogi između naroda se požuriše naći kod kralja koji im dade dopuštenje paziti običaje neznabožaca, 14prema navadama ovih istih. Oni dakle podigoše jedan gimnazium u Jeruzalemu, 15oni si prepraviše prepucij, učiniše istupanje iz svetog saveza, da bi se združili s poganima i prodaše se za činiti zlo. 16Kad vidje svoju vladavinu učvršćenom, Antioh naumi postati kraljem Egipta da bi zavladao nad obama kraljevstvima. 17Ušao je u Egipat s jednom golemom vojskom, s kolima, slonovima i jednom velikom flotom, 18on zametnu boj protiv Ptolomeja, kralja Egipta, koji uzmaknu pred njim i pobježe ostavljajući brojne ranjenike. 19Egipatske gradske utvrde biše zauzete i Antioh se dočepa egipatskog plijena. 20Budući pobijedio Egipat, on se vrati 143. godine i uspe protiv Izraela i Jeruzalema s jednom moćnom vojskom. 21Ušavši drsko u svetište, on uze zlatni oltar, kandelabre sa svjetiljkama i svim priborima, 22stol za žrtvovanje, posude za libacije, zlatne kadionice, zavjesu i krune; što se tiče zlatnog ukrasa na pročelju templa, on ga cijelog skide. 23On uze također i srebro, zlato, dragocjene predmete, i opljačka on skrivena blaga koja pronađe. 24Uzevši sve, on ode u svoju zemlju. On bijaše počinio jedan pokolj i izrekao riječi krajnje drskosti. 25Bi velika žalost nad Izraelom posvuda u zemlji, 26Poglavari i starješine jecaše, mladići i djevojke oslabiše, a ljepota žena se pokvari. 27Mladoženja zapjeva žalopojku a nevjesta sjede u svoju sobu sva u žalosti. 28Zemlja zadrhta zbog svojih stanovnika, i sva kuća Jakovljeva bi pokrivena sramom. 29Dvije godine poslije, kralj posla jednog poreznika u Judine gradove; on dođe u Jeruzalem s jednom ogromnom vojsko. 30On uputi stanovnicima lažne riječi mira i oni mu povjerovaše. Potom se on nenadano baci na grad, nanese mu težak udarac i dade pobiti mnogo Izraelovih ljudi. 31On opljačka grad, zapali ga, uništi kuće i bedem. 32Oni porobiše žene i djecu i prisvojiše si stoku, 33potom oni obnoviše Davidov grad s jednim povišenim i jakim bedemom, moćnim kulama, i to postade njihova tvrđa. 34Oni tu smjestiše jednu iskvarenu pasminu, ljude bez vjere i zakona, i tu se utvrdiše. 35Oni uskladištiše oružja i živeži, i odložiše plijen iz Jeruzalema koji bijahu sakupili i načiniše jednu veliku klopku. 36To postade jedan zasjeda za svetište i jedan zao protivnik za Izrael u svako doba. 37Oni proliše krv nedužnih uokolo svetišta i uprljaše sveto mjesto. 38Stanovnici Jeruzalema pobjegoše zbog njih a varoš postade jedna naseobina stranaca, ona postade strana svojem potomstvu i njena vlastita djeca nju napustiše. 39Njeno svetište bi opustošeno kao pustinja, njene svetkovine se pretvoriše u žalost, njeni šabati u porugu, njena čast u prijezir. 40Primjereno njenoj slavi bi njeno beščašće i njena veličina ustupi mjesto žalosti. 41Kralj zapovjedi da, u svem njegovom kraljevstvu, svi njegovi narodi postaju jedan narod i odriču se svi svojih običaja; 42svi narodi se pokoriše kraljevim propisima. 43Mnogo Izraelita dobrovoljno privolje njegovom vjerovanju, žrtvujući idolima i skrnaveći šabat. 44Kralj također posla u Jeruzalem i u Judine gradove pisma po glasonošama, pripisujući im slijediti običaje tuđe zemlji, 45odstraniti svetište holokausta, žrtvovanja i libacije, oskrnaviti šabate i blagdane, 46uprljati svetište i svete stvari, 47podići oltare, svetišta i temple idolima, žrtvovati svinje i nečiste životinje, 48ostavljati njihove sinove neobrezane i učiniti se gnusan po svim vrstama nečistoća i skrnavljenja, 49zaboravljajući tako Zakon i kvareći sve primjene. 50Tko ne bude postupao prema kraljevoj zapovijedi bit će pogubljen. 51To tim riječima kralj napisa svim svojim podanicima. On dade obučiti nadzornike za sav narod i zapovjedi gradovima Jude ponuditi žrtve u svakom gradu. 52Mnogo ljudi iz naroda - mislimo svi oni koji napustiše Zakon -, povezaše se s njima. Oni naniješe zlo zemlji 53i prinudiše Izrael sakriti se u sva svoja mjesta za skloništa. 54Petnaestog dana Kisleva godine 145., kralj podiže Užas ožalošćenja na oltar holokausta, i u gradovima Jude uokolo on podiže oltare. 55Na vratima kuća i na trgovima, spaljivao se tamjan. 56Knjige Zakona, koje bi bile nađene, razderale bi se, potom bacale u vatru. 57Ako bi se kod koga uspjela pronaći knjiga saveza, i ako bi se netko priklanjao Zakonu, nalog kraljev uzrokovao bi smrt njegovu. 58Oni bjesniše svakog mjeseca protiv onih od Izraelita koji bi bili uhvaćeni u prekršaju. 59Dvadeset i petog u mjesecu, prinosilo se na oltaru holokauste. 60Žene koje bijahu obrezale svoju djecu, bijahu - sukladno propisu - pogubljivane, 61njihova dojenčad vješana za vrat, kao i njihovi bližnji i oni koji bijahu obavili obrezanje. 62Ipak, većina u Izraelu ostade postojana i imaše snage da ne jedu nečiste stvari. 63Oni radije prihvaćaše umrijeti nego jesti nečista jela i skrnaviti sveti savez i oni umirahu. 64To bijahu dani velikog gnjeva nad Izraelom.

1Pjevajte GOSPODU jednu pjesmu novu, Pjevajte GOSPODU, zemljo cijela; 2Pjevajte GOSPODU, blagoslovite ime njegovo! Proglašavajte njegov spas iz dana u dan; 3oglašavajte njegovu slavu među neznabošcima, njegova čuda među svim narodima! 7Dajte GOSPODU, obitelji narodne; dajte GOSPODU slavu i snagu; 8dajte GOSPODU slavu imena jegovog. Donosite svoje milodare, uđite u njegove trijemove; 9poklonite se pred GOSPODOM, kad bljesne njegova svetost; drhtite pred njim, zemljo cijela. 10Govorite među narodima: ” GOSPOD je kralj. Da, svijet ostaje postojan, neoboriv. On sudi narodima s pravednošću.“