Čitanja

1Kralj Antioh prekrstari gornjim pokrajinama, i doznade da ima u Perziji Elimais, grad glasovit po svojim bogatstvima, svom srebru i svom zlatu, 2s jednim veoma bogatim svetištem, u kojem bijaše komada oklopa od zlata, bedrenika i oružja ostavljenog od Aleksandra, sina Filipovog, kralja Makedonije, koji vladaše prvi nad Grcima. 3On tu stiže i nastojaše se domoći grada za opljačkati ga, ali ne uspjede jer gradski ljudi otkriše stvar 4i digoše se protiv njega za potući ga. Natjeran u povlačenje, on napusti mjesta, jako rasrđen, da dospije u Babiloniju. 5Dođoše mu javiti u Perziju poraz postrojbi koje bijahu otišle u Judu. Lizias budući se tu našao s jednom moćnom vojskom bijaše potpuno potučen pred Židovima. 6Ovi se bijahu ojačali oružjem, namirnicama i obilnim plijenom uzetim od vojski koje bijahu sasjekli na komadiće. 7Oni također bijahu oborili gnusnost koju Antioh bijaše podigao na Oltaru u Jeruzalemu i bijahu oni okružili svoje sveto mjesto visokim zidovima, kao ranije, kao u Bet-Šuru, gradu koji je pripadao kralju. 8Na te novosti, kralj, udaren zaprepaštenjem i uznemiren, stropošta se na svoj krevet. On pade bolestan od malaksalosti jer se stvari ne bijahu dogodile kako je on to želio. 9On ostade ondje više dana, neprekidno padajući u duboku malaksalost. Kad pomisli da će umrijeti, 10on sazva sve svoje prijatelje i reče im: ” San se udaljio od mojih očiju a briga mi se natovarila. 11Ja sam sebi rekao: Na koji sam to stupanj ožalošćenja dospio, u kojoj oluji evo me ulovljenog! Ipak ja bijah sretan i obljubljen u vrijeme svoje moći! 12Ali sada, ja se sjećam loših djela koje sam počinio u Jeruzalemu; ja sam uzeo sve zlatne i srebrene predmete koji se ondje nalaziše, i pošiljao sam istrjebljivati bez razloga stanovnike Jude. 13Ja uviđam je to stoga da su me ta zla dosegla i evo me kako umirem od malaksalosti u jednoj tuđoj zemlji.“ 14On dade pozvati Filipa, jednog od svojih prijetelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom. 15On mu dade svoju dijademu, svoju haljinu i svoj pečat, zaduživši ga odgojiti njegovog sina Antioha za kraljevanje. 16Kralj Antioh umrije u tom mjestu godine 149. . 17Doznavši za njegovu smrt, Lizias postavi kao kralja njegovog sina Antioha kojeg bijaše odgajao od djetinjstva i kojem nadjenu ime Eupator. 18Ljudi iz Tvrđave opkoliše Izrael uokolo svetišta i smisliše mu nanositi zlo u svakoj prilici i ojačati pogane. 19Odlučan istrijebiti ih, Juda sazva sav narod za opsjesti ih. 20Sakupiše se i staviše opsadu pred Tvrđavu godine 150. Izradiše bacače kamena i druge strojeve. 21Ali neki od opsjednutih uspješe probiti opsadu i, praćeni nekolikim bezbožnim Izraelitima, 22otiđoše kod kralja i rekoše mu: ”Do kad ćeš ti čekati izvršiti pravdu i osvetiti našu braću? 23Mi, mi smo prihvatili služiti tvog oca, ponašati se prema njegovim zapovijedima i paziti na njegove ukaze. 24Zbog toga, naši su sugrađani opsjeli Tvrđavu i postupali s nama kao tuđincima. Što više, oni su pobili one između nas koje su mogli naći i opljačkali su naša dobra. 25I to nije samo na nas da su podigli ruku, već također i na sva tvoja područja. 26Evo kako danas opsjedaju Tvrđavu u Jeruzalemu za postati njenim gazdama i kako su ojačali svetište u Bet-Šuru. 27Ako ti njih smjesta ne iznenadiš, oni će toga učiniti još više i ti ih više nećeš moći obuzdati.“ (2 Mak 13.117) 28Čuvši to, kralj se razljuti, i sakupi sve svoje prijatelje, zapovjednik njegovog pješaštva i oni od kola. 29Iz stranih kraljevstava i s morskih otoka, dođoše odredi plaćenika. 30Njegove snage se dizaše na 100.000 pješaka, 20.000 konjanika i 32 bojna slona. 31Oni dođoše kroz Idumeju i opsjedoše Bet-Šur koji tukoše dugo vremena uz pomoć strojeva, ali opsjednuti vršeći ispade stavljaše u njih vatru i hrabro se boriše. 32Tada, Juda pođe od Tvrđave i zauze položaju Betzakariji nasuprot kraljevskom taboru. 33Kralj se diže u rano jutro, i baci svoju vojsku jednim zaletom na put Betzakarije; postrojbe se poredaše u bojni red i zaječaše trube. 34Ponudiše slonovima grožđanog soka i dudova za nadražiti ih za boj. 35Životinje bijahu podijeljene između falangi. Kod svakog, poreda se tisuća ljudi oklopljenih žičanim košuljama i glave pokrivene kacigom od bronce i 500 probranih konjanika bijaše dodijeljeno svakoj životinji. 36Ovi su preduhitravali svaki pokret životinje i pratili ju posvuda nikad se od nje udaljujući. 37Na svakoj životinji, jedna čvrsta kula od drveta, pričvršćena remenjem, činjaše zaklon, a u svakoj kuli, nalaziše se trojica bojovnika boreći se sa životinje kao i njihov vodič. 38 Kralj rasporedi ostatak konjice na dva boka vojske za činiti čarkanje i pokriti falange. 39Kad sunce osvijetli štitove od zlata i bronce, planine biše njima obasjane i sijaše kao zapaljeni plamen. 40Jedan dio kraljevske vojske se razvi po planinskim visovima a drugi nešto niže; oni napredovaše sa sigurnošću i u dobrom poretku. 41Svi bijahu zabrinuti osluškujući štropot tog mnoštva, buku njegovog hoda i zveket oružja koje se sudaraše; ta vojska bijaše istinski ogromna i moćna. 42Juda i njegova vojska se približiše za započeti boj: od kraljeve vojske, 600 ljudi pade. 43Eleazar, nazvan Avaran vidje jednu životinju okićenu kraljevskom ormom i višu rastom od svih drugih. On pomisli da to kralj bijaše odozgo 44i on se žrtvova za spasiti svoj narod i steći jedno besmrtno ime. 45On se smiono baci prema životinji u sred falange, ubijajući desno i lijevo, tako da se neprijatelji odmaknuše i s jedne i s druge stane. 46On skliznu pod slona i odozdo ispod njega nanese mu smrtni udarac: On se stropošta na Eleazara koji umrije na licu mjesta. 47Židovi, ustanovivši žestoku snagu kraljevskih postrojbi, prekinuše vezu. (2 Mak 13.1823) 48Kraljevska vojska uspe se prema Jeruzalemu za susresti ih. Kralj opsjede Judeju i brdo Sion. 49On sklopi mir s onima iz Bet-Šura, koji napustiše grad, jer nisu imali živeži za opstati ni podržati opsadu, bijaše to naime šabatska godina. 50Kralj uze Bet-Šur i smjesti u njega jednu vojarnu. 51On opsjedaše svetište tijekom brojnih dana i smjesti razbijače i strojeve, bacače vatre i kamenja, škorpije, bacače strijela i praćke. 52Tim strojevima, opsjednuti suprotstavljaše druge i oni se boriše tijekom brojnih dana. 53Ali ne bijaše opskrbe u skladištima, jer to bijaše sedma godina i Izraeliti dovedeni u Judeju iz sredine pogana bijahu pojeli posljednje zalihe. 54Ostade dakle tek malo ljudi u svetom mjestu, jer su bili žrtvom gladi. Drugi se raspršiše svaki na svoju stranu. ( 2 Mak 13.2326; 11.2226) 55Lizias doznade da Filip, izabran za njegovog života od kralja Antioha za odgojiti njegovog sina Antioha za kraljevski prijestol, 56bijaše došao iz Perzije i Medije s postrojbama koje bijahu pratile kralja, i da traži staviti se na čelo poslova. 57Na tu novost, Lizias se pripremi u žurbi za odlazak. On reče kralju, generalima vojske i ljudima: ” Mi slabimo svaki dan više, naši su objedi mršavi, mjesto koje mi opsjedamo je dobro utvrđeno, i poslovi kraljevstva počivaju na nama. 58Pružimo sada desnu ruku tim ljudima, sklopimo mir s njima i svim njihovim narodom. 59Dopustimo im ponašati se u skladu s njihovim običajima kao i ranije, jer ako su se razljutili i učinili sve to, to je zbog njihovih običaja koje smo mi ukinuli.“ 60Ta besjeda se svidje kralju i poglavarima; on posla Židovima mirovne prijedloge, koje ovi prihvatiše. 61Kralj i poglavari ih potvrdiše prisegom; na što oni iziđoše iz tvrđave. 62Kralj uđe na brdo Sion i, videći utvrđenje mjesta, pogazi svoju prisegu i zapovjedi razrušiti sav bedem. 63Potom on u žurbi pođe i vrati se u Antiohiju, gdje nađe Filipa gospodarom grada. On zametnu boj s njim i silom se dočepa grada. (2 Mak 14.110)

1Pjevajte GOSPODU jednu novu pjesmu, jer on je učinio čuda. Njegova desnica, njegova ruka sveta učinila ga je pobjednikom. 2GOSPOD je obznanio svoju pobjedu; pred očima naroda on je otkrio svoju pravdu. 3On se sjetio svoje vjernosti, svoje odanosti, u korist kuće Izraelove. Sve do na kraj zemlje, viđena je pobjeda našeg Boga. 4Plješćite GOSPODU, zemljo cijela; učinite da buknu vaše pjesme od radosti i vaše glazbe;