Čitanja

7Jeruzalem se podsjeća, u dane svojeg lutanja i ponižavanja svih svojih divota koje postojaše u dane starih vremena! Kad njen puk pade u ruke neprijatelju i kad joj nitko ne dođe pomoći, protivnici ju vide: oni se smiju njenom uništenju. 8Ona je počinila grješku, varoš Jeruzalem; i evo je postalom smećem. Svi oni koji su ju slavili sad ju sramote, jer gledaju njenu golotinju; sa svoje strane, ona uzdiše i okreće leđa. 9Njena je prljavština na njenoj suknji; ona ne misli na ono što slijedi. Njeno svrgnuće je čudesno; nema tješitelja za nju. »Gledaj, GOSPODE, moje poniženje; neprijatelj se u stvari uvećava. 10Neprijatelj pruža ruku na sve njene čari. Da, u svoje svetište ona vidi ulaziti neznabožce, kojima si ti zabranjivala da ne ulaze u sabor koji je tvoj. 11Sav njen narod jeca: oni ištu kruha; oni daju svoje čari za hranu; da se povrate životu. »Gledaj, GOSPODE, i vidi koliko se ja nalazim ponižena.« 12» Ništa od toga za vas sve koji putem prolazite; pogledajte i vidite da li je bol kao što je moja bol, ona što mi toliko nanosi zlo, ona koju GOSPOD dodijeli u dan svojeg žestokog gnjeva.

2Ja ću blagosiljati GOSPODA u svako vrijeme, njegov hvalospjev u ustima neprekidno. 3Ja sam ponosan GOSPODOM; nek' se ponizni raduju slušajući me: 4Veličajte sa mnom GOSPODA, kličimo zajedno njegovo ime. 5Ja tražim GOSPODA, i on mi je odgovorio, on me oslobodio svih mojih užasa. 6Oni koji su gledali prema njemu presretni su, i njihovo lice više ne crveni. 7Jedan je nesretnik pozvao: GOSPOD je čuo i spasio ga svih njegovih pogibli. 8Anđeo GOSPODOV taboruje uokolo onih koji ga se boje, i on ih oslobađa. 9Vidite i ocijenite koliko je GOSPOD dobar. Sretan čovjek kome je on utočištem! 10Bojte se GOSPODA, vi koje je on posvetio jer ništa ne manjka onima koji se njega boje. 11Lavovi poznaju potrebu i glad, ali ništa ne manjka onima koji traže GOSPODA.