Čitanja

1Kako! Gospodin, u gnjevu svome, hoće pomračiti Ljepoticu Sion! On baca s neba na zemlju sjaj Izraelov. On se ne sjeća klupice za svoja stopala u dan srdžbe. 2Gospodin guta bez milosti sve prerije Jakovljeve ; on uništava u svojoj neobuzdanosti utvrde Ljepotice Judeje: on daje dotaknuti zemlju, on oskvrnjuje kraljevstvo i njegove prinčeve. 3U žestini svojeg gnjeva on uništava svu moć Izraelovu; on ne održava svoju desnicu pred neprijateljem. On pali u Jakovu kao žeravnik koji proždire uokolo. 4On zateže svoj luk kao jedan neprijatelj, desnica na položaju poput neprijatelja, Na šator Ljepotice Sion on sasipa kao vatru gnjev svoj. 5Gospodin se odnosi kao neprijatelj; on guta Izrael; on guta sve njegove kule; on uništava njegove utvrde. On umnaža za Ljepoticu Judeju žalbe i tužbe. 6On pustoši Vrt, i njegovu Kućicu; on razara svoje mjesto Sastanka. GOSPOD čini da se zabravi u Sionu Sastanak i Šabat; on osuđuje, u svojoj žestokoj srdžbi kralja i svećenika. 7Gospodin odbacuje svoj oltar; on se gnuša svog svetišta; on izručuje u ruke neprijatelju bedeme gradskih kula. On se oglašava u Kući GOSPODOVOJ kao u dan Sastanka. 8GOSPOD smišlja uništiti bedem Ljepotice Sion; on će izravnati; on ne prinosi svoju ruku prije no što je progutao. on ožalošćuje obkope i bedeme: zajedno oni se urušavaju. 9Vrata Siona potonuše u zemlju; on uništi i pokida njene zasune. Njen kralj i njeni prinčevi su među neznabošcima; nema više Zakona; čak ni njegovi proroci ne nalaze više viđenja koja dolaze od GOSPODA. 10Posjedali na zemlju, mučaljivi, starješine Ljepotice Sion stavljaju sebi prašinu na glavu ; oni se stežu u kostrijet. One puštaju pasti svoje glave sve do zemlje, mlade djevojke Jeruzalemove. 11Moje su oči izjedene suzama; moj je trbuh uzbunjen; iščezla je snaga iz mene, ona je na zemlji, jer moj narod, ta ljepotica, skršen je kad klonu djeca i dojenčad po trgovima Mjesta. 12Njihovim majkama oni govore: » Gdje su pšenica i vinođ« Kad klonu kao ranjenici na trgovima Grada, kad njihov život iščili u krilima njihovih majki. 13Koje svjedočenje ti ponovitiđ Što ću usporediti tebi, Ljepotice Jeruzalemeđ Što ću izjednačiti tebi da te utješim, mlada djevojko, Ljepotice Sion1đ Jer, velik kao more tvoj je slom. Tko će te izliječitiđ 14Tvoji proroci imaju viđenja za tebe: iz praznine i iz otužnosti: oni ne razotkrivaju tvoju izopačenost, ono što bi preokrenulo tvoje stanje. Oni imaju viđenja za tebe: obznane iz praznine i obmane. 15Oni plješću tvojim troškovima, svi prolaznici na putu; oni zvižde i klimaju glavama na uštrb Ljepotice Jeruzalem: » Je li to Grad za kojeg bi se trebalo reći savršena ljepota, radost za svu zemlju?« 16On otvaraju usta o tvom trošku, svi tvoji neprijatelji; oni zvižde i škrguću zubima; oni govore; » Mi gutamo. Najzad! Evo ga, dana koji smo čekali: mi ga nalazimo, mi ga vidimo!« (Ain) 17GOSPOD čini ono što je zamislio; on ispunjava svoju riječ koju je poručio u dane nekadašnjih vremena; on uništava bez milosti. On daje klicati neprijateljiu na tvoj račun; on uzdiže moć tvojih protivnika. 18Njihovo srce jauče prema GOSPODU. Bedem ljepotice Sion, pušta kuljati suze kao potok dan i noć; ne daje ti predaha; da se vjeđe tvog oka ne osuše. 19Digni se; viči, noću, pri svakoj smjeni straže; izlij svoje srce kao vodu pred lice Gospodinovo. Digni prema njemu svoje ruke za život svoje djece klonule od gladi po svim uglovima ulica. 20Gledaj, GOSPODE, i vidi koga ti obrađuješ tako. Da žene jedu plod svoj, djecu lijepo oblikovanu!® Da svećenici i proroci su poubijani u svetištu Gospodinovom!® 21Na zemlji po ulicama su legli mladi i stari; moje mlade djevojke i moji mladi ljudi popadali od mača; ti siječeš u dan svojeg gnjeva; ti kolješ bez milosti. 22Ti ćeš sazvati, kao u dan Sastanka, užase koji me okružuju; i ne postoji, u dan gnjeva GOSPODOVOG, ni izbjegli ni preživjeli. One što ja oblikujem i razvijam, moj ih neprijatelj dovršava. Kategorija:Tužaljke

2Ja sam čekao, čekao GOSPODA: on se nagnuo k meni, on je čuo moj vapaj, 4On je u moja usta jednu novu pjesmu stavio, jedan hvalospjev za našeg Boga. Mnogi će vidjeti, oni će strahovati i računat će na GOSPODA: 7Ti nisi htio ni žrtvu ni milodar, - ti si mi izdubio uši za čuti - ti nisi iskao ni holokaust ni pokoru. 8Tada ja rekoh: ” Evo, ja dolazim s jednim svitkom jedne knjige pisane za mene. 9Moj Bože, ja ću činiti što tebi godi, i tvoj zakon je duboko u meni.“ 10U velikom saboru, ja oglašavam tvoju pravdu; ne, ja nisam zaustavio usana svojih, GOSPODE, ti to znaš!