Čitanja

1Josip izdade zapovijedi domoupravitelju: »Napuni vreće žitom ovim ljudima, reče on, toliko koliko mogu ponijeti, i stavi novac svakog od njih uz sam otvor vreće. 2Uz otvor vreće najmlađeg stavit ćeš moju pliticu, srebrenu pliticu, kao i novac od žita. « On izvrši što mu je Josip bio rekao. 3Čim sinu sunce, on pusti ljude otići, njih i njihove magarce. 4Oni su bili napustili grad ne odmakavši još daleko kad Josip reče svojem domoupravitelju: » Ustaj! trči k onim ljudima, uhvati ih i reci im: Zašto ste vratili zlim za dobro? 5Nema li ovdje nešto što mojem gospodaru služi za piti i vršiti obred obožavanja? To što ste učinili zlo je. « 6Domoupravitelj ih zgrabi i prigovori tim riječima. 7Oni mu odgovoriše: » Kako možete, moj gospodine, izreći takve riječi? Tvoje sluge su daleko od toga da mogu počiniti takvu stvar! 8Novac koji si našao pri otvoru vreća za žito nismo li donijeli iz Kanaana? Kako bismo mogli ukrasti srebrninu ili zlatninu iz kuće tvojeg gospodara? 9Onaj od tvojih slugu kod kojeg nađeš traženi predmet, nek' umre! A mi ćemo biti robovi našem gospodaru. « 10» Eh dobro, reče on, nek' bude kako vi kažete. Onaj kod kojeg se pronađe postat će mojim robom, a vi ćete biti oslobođeni. « 11Brzo, oni staviše svoje vreće na tle, svaki svoju, i otvoriše ih. 12Domoupravitelj poče prekapati po najvećoj, a završi s najmanjom i nađe vrč u Benjaminovoj vreći. 13Oni rastrgaše svoju odjeću, svaki rastereti svojeg magarca i vratiše se u grad. 14Juda i njegova braća stigoše u Josipovu kuću, Josip je još bio ondje, oni padoše na zemlju pred njim. 15» Koji ste to čin počinili ovdje! Reče im on. Niste li znali da jedan čovjek poput mene obavlja obred obožavanja?« 16Juda preuze: » Što bismo mi mogli reći gospodaru? Koje riječi izgovoriti? Koje pravdanje pružiti? Bog je taj koji je ogolio grijeh tvojih slugu. Evo nas robovima mojeg gospodina, mi i onaj kod kojeg je nađena plitica. « 17»Daleko od mene da bih ja tako postupio, odgovori on. Čovjek kod kojeg je nađena plitica bit će moj rob; Vi, vratite se živi i zdravi svom ocu. « 18Juda se opribliži i povika: » Oprosti gospodine moj! Dopusti si sas lušati jednu riječ tvojeg sluge, a da se ne ražestiš protiv njega! Kakav je Faraon, takav si i ti. 19Moj je gospodin taj koji je ispitivao svoje sluge i rekao im: Imate li vi oca i brata? 20Mi smo odgovorili mojem gospodaru: Imamo jednog starog oca i dijete koje je on stekao u starosti svojoj sasvim je mlado. Njegov je brat mrtav, on je ostao sam od svoje majke i ocu je veoma drag. 21Tada ti si rekao svojim slugama: Dovedite mi ga, ja hoću bdje ti nad njim. 22Mi smo odgovorili mojeg gospodinu: Taj dječak ne može napustiti svojeg oca, jer ovaj će umrijeti ako li ga on napusti. 23Tad si ti rekao svojim slugama: Ako li vaš najmlađi brat ne siđe s vama, vi nikad ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti. 24» Dakle, kad smo se uspeli k mojem ocu, tvojem sluzi, mi smo ga obavijestili o riječima mojeg gospodina. 25Naš je otac rekao: Vratite se kupiti nam živeži. 26Mi ne možemo ići, odgovorili smo mu mi; ako naš najmlađi brat nije s nama, mi ne ćemo ići; 27jer ne ćemo biti primljeni u nazočnost onog čovjeka, ako naš najmlađi brat nije s nama. Moj otac, tvoj sluga tad nama reče: Vi znate da je moja žena meni dala samo dva sina. 28Jedan me napustio, a ja sam rekao: On je sigurno raskomadan. I ja ga nikad više nisam vidio. 29Vi mi hoćete opet oduzeti i ovoga! Ako li mu se dogodi kakva nesreća, vi ćete bijednički spustiti moju sijedu glavu u boravište mrtvih. « 30» Ako ja sad dođem k mojem ocu, tvojemu sluzi, a da dječak nije s nama, njegov je život toliko vezan s dječa kovim 31da će umrijeti, čim bi zapazio njegovo odsustvo. Tvoje bi sluge spustile u boravište mrtvih, u žalosti, sijedu glavu našeg oca, tvojeg sluge. 32Znaj da se tvoj sluga stavio na mjesto garanta dječakovog pred ocem njegovim: » Ako li ga ne dovedem, rekao sam, nosit ću zauvijek grijeh pred svojim ocem. 33Pusti sada svojeg slugu ostati robom mojeg gospodina umjesto dječaka! Neka se on vrati sa svojom braćom! 34Kako, u stvari, mogao bih ja otići k svojem ocu ako dječak nije sa mnom? Ne vidio ja nesreću koju bi dočekao moj otac! «

1GOSPODE, ti si me pretražio i ti me poznaješ, 2ti poznaješ moje lijeganje i moje ustajanje; iz daleka ti razabireš moje naume; 3ti nadzireš putove moje i moje sklonište, i svi su ti moji putovi bliski. 4Riječ još ne bude na mojem jezika, a već , GOSPODE, ti ju poznaješ. 5Pozadi i ispred, ti me izbliza stežeš, polažeš ruku na mene. 6Milosrdno poznavanje koje me nadilazi, tako visoko da ga ja ne mogu dosegnuti! 7Kamo mi je otići, za biti daleko od tvog daha, Kamo mi je pobjeći, za biti daleko od tvog licađ 8Ja se uspeh u nebo, kad evo te! Ja zalegoh u pakao, kad evo te! 9Ja uzeh krila zore za stanovati preko mora, 10i ondje još, tvoja me ruka vodi, tvoja me desnica drži. 13Ti si taj koji je stvorio moja križa; ti si me sklonio u krilo materino. 14Ja priznajem da sam jedno istinsko čudo, tvoja su djela čudesna: da, ja to zaista priznajem.